Za pripremu će vam biti potrebna plava staklena boca ili čaša. Ako je vani sunčano, možete je staviti na sunce, a ako nije, poslužit će i žarulja sa žarnom niti. Stavite bocu ili čašu na izvor svjetla i ostavite je da odstoji 15-60 minuta. Plavu solarnu vodu možete upotrebljavati za piće, kuhanje, zalijevanje biljaka. Možete je staviti u prskalicu i upotrebljavati za čišćenje prostora.

Kratka povijest ho‘oponopona

Iako je ho‘oponopono podrijetlom s Havaja, metoda koja se danas proširila Zapadom poprilično je drukčija od metode koju su poznavali drevni havajski žitelji. Nekoć je ho‘oponopono bio metoda opraštanja i mirnog rješavanja sukoba koja se prakticirala u obitelji. Tijekom postupka morala je biti prisutna cijela obitelj, uključujući i moderatora. Metodu je 1976. osuvremenila Morrnah Simeona, havajska iscjeliteljica (kahuna) koja je kanalizirala ho‘oponopono za modernog čovjeka, sve više odvojenog od obitelji. Metoda se dalje mijenjala pod utjecajem Simeonina učenika, kliničkog psihologa Ihalakale Hewa Lena, a na Zapadu se proširila nakon objave knjige Zero Limits. Knjigu su zajedničkim snagama napisali poznati američki self-help guru Joe Vitale, koji je postao pobornik te metode, i Hew Len.

Kakve nam sve poruke nosi voda?

Jeste li znali da je vodena struktura čovjekova organizma identična strukturi vode mjesta na kojem se rodio? Voda čuva našu unutarnju vezu s domovinom cijeli život i na mnogo razina djeluje na nas a da toga nismo ni svjesni. Otkrijte i druge nevjerojatne spone čovjeka i vode

 

Što bolje razumijemo vodu, to je teže zanijekati božje postojanje

Najljepše imenice u našem jeziku ženskog su roda: ljubav, vjera, snaga, sreća, nada... Jedna je od njih i voda. U cijelom svijetu nema ništa nježnije i podatnije od vode, a istodobno, ništa s tako golemom unutarnjom snagom. Veoma nježna i veoma snažna, nije čudno što je voda „žena“.

Svi moji sugovornici i izvori kojima sam se služila proučavajući temu o utjecaju vode na nas imali su jedan vrlo snažan zajednički nazivnik: govorili su o vodi s mnogo poštovanja i ljubavi. Umirovljena doktorica znanosti s Instituta Ruđer Bošković, kemičarka Đurđica Dragčević, za svojim mi je kuhinjskim stolom vješto crtala molekule vode, vodikove veze i objašnjavala kemijska svojstva, no kad bi počela govoriti o prirodnim fenomenima, izvoru rijeke Gacke, vrelu u zagrebačkim Gračanima ili sljemenskim izvorima, voda je u njenim riječima, očima i izrazu lica oživljavala i pretvarala se u "biće" koje iznad svega cijeni.

Riječi slovenskog istraživača Francea Kočara, koji se bavi programiranjem vode i izradom naprava za poboljšanje vode, djelovale su kao da je riječ o mističnoj, očaravajućoj ženi: „Njeno ponašanje izlazi iz znanstvenih okvira i zalazi u područje mistike, pa su moji odgovori na vaša pitanja moje osobne spoznaje o svojstvima vode, koju jako poštujem i volim.“

Japanac Masaru Emoto, istraživač pionir koji je otkrio da molekule vode imaju strukturu što se mijenja kad vodu povrgnemo različitim utjecajima, rekao je da vodi danas nije potrebno pročišćenje, nego poštovanje. I ne samo to: „Što bolje razumijete vodu, to će vam teže biti zanijekati božje postojanje“, naglasio je Emoto.

Kako voda pamti i prenosi informacije?

Prije se smatralo da je za vodu najvažniji kemijski sastav. Prema novijim istraživanjima, koja govore da voda ima moć bilježenja i prenošenja informacija, molekularna struktura vode mnogo je važnija od njena kemijskog sastava. Ona označava način na koji su se molekule vode objedinile, grupirale u skupinu. Te se skupine nazivaju klasterima i znanstvenici smatraju da su upravo one nositelji informacija koje voda upija. Kad se voda smrzne i pod mikroskopom pogleda struktura njenih molekula, one mogu imati oblik pravilnih kristala sličnih pahuljama snijega, mogu izgledati kao mrlja bez ikakva oblika ili imati iskrivljene oblike, ovisno o podrijetlu vode i njenim „doživljajima“.

Kemijski sastav pritom je isti, voda ostaje H2O, ali način na koji su se molekule H2O međusobno povezale odredila je „informacija“ koju voda u sebi nosi. Dobra je vijest što se ta struktura i loši utjecaji mogu promijeniti, voda se može „programirati“.

„Znanost se ograničava jer sve želi izmjeriti. To što u ovom trenutku nemamo jedinicu za memorijski efekt vode i ne možemo ga izmjeriti, ne znači da on ne postoji. Sila teže oduvijek je djelovala, i kad nismo znali da se tako zove“, prokomentirala je Đurđica Dragčević.

Nitko ne voli naredbe pa ni ona

Možda ih još ne možemo izmjeriti, ali ih možemo vidjeti, rekao bi japanski istraživač Masaru Emoto, autor knjiga Poruke skrivene u vodi i Istinska moć vode, koji već 20 godina snima smrznute kristale vode. On je primijetio da prirodna voda – bila iz rijeke, izvora, jezera – formira pravilne kristale koji pod mikroskopom izgledaju kao snježne pahuljice. Za razliku od nje, voda iz slavine nije oblikovala kristale. To ga je zaintrigiralo pa je proširio istraživanje – vodi je počeo puštati glazbu, lijepio je na nju riječi ili ih izgovarao, pokazivao joj fotografije i proučavao što se događa. Rezultati su bili zapanjujući. Voda je na pozitivne utjecaje reagirala tako što bi formirala kristale, a na grube ili agresivne, struktura bi bila razjedinjena.

Klasična glazba stvarala je pravilne kristale, a heavy metal ili hard rock rastrojene molekule. Lijepe riječi poput „hvala ti“ također su imale pravilnu strukturu, a na ružne poput „budalo“ voda je stvarala oblike slične onima nakon heavy metala. Zanimljivo je i to da su riječi „učinimo to“ oblikovale lijepe kristale, a „učini to“ gotovo i nisu imale formu. Voda ne voli agresiju, naređivanje, a riječi „ljutnja“ i „smrt“ formirale su oblik nalik zlostavljanom djetetu.

Dok dođe u naš dom, voda je već potpuno „izmučena“... ...Kemijski je čista, nema teških metala, ali nema ni energije   

Rimljani su poznavali cijevi, ali vodu su dovodili kanalima

No što narušava prirodnu strukturu vode u vodovodu, zašto ona nema pravilne kristale? Da bi dospjela u naše domove, voda prolazi dug i težak put. Dovodi se kilometrima cijevi pomoću visokog tlaka. U prirodi rijeke i potoci teku meko, prilagođavajući se terenu. U cijevima voda juri pod pritiskom, udara u prave kutove cijevi, nasilno se usmjerava, što narušava njenu prirodnu strukturu. Pritom se i onečišćuje pa onda filtrira, klorira, pročišćava. Dok dođe u naš dom, već je potpuno „izmučena“. Kemijski je čista, nema teških metala, ali nema ni energije.

Voda traži slobodno kretanje i ne voli pokoravanje. Stari su Rimljani poznavali cijevi, ali su ipak vodu dovodili kanalima jer su manje nasilni od cijevi. Zbog toga osnovnog svojstva (pitke) vode, da želi slobodno teći, svi moji sugovornici rekli su da bismo industrijsku flaširanu vodu trebali zamijeniti prirodnom tekućom vodom, pa makar iz vodovoda. Ona je bolja i lakše joj je vratiti energiju i život nego flaširanoj vodi. Voda koja se ne kreće nego stoji, posebno u velikim bocama za aparate, postaje stajaća voda, ustajala, a ustajala voda umire.  

Živa voda i hrvatski izvori ljekovite vode

Čovjek neće osjetiti razliku između čiste prirodne i industrijski pročišćene vode, ali životinja ne može pogriješiti. Napravite mali eksperiment i psu u dvije zdjelice ponudite izvorsku i vodu iz vodovoda. Ne morate dvaput pogađati u koju će zaroniti njuškicu. „Živa voda povoljno djeluje na biljke, životinje i ljude“, kaže France Kočar, koji se već 15-ak godina bavi proučavanjem vode, a zadnjih 10 i metodama njena poboljšanja i programiranja.

„Kad smo na jednoj farmi ugradili napravu za poboljšanje vode, te su životinje bile manje agresivne i manje su ugibale. Na zemljištu koje se zalijeva poboljšanom vodom skraćuje se vrijeme sazrijevanja voća i povrća, biljke su veće i snažnije. Na ljudima nije moguće napraviti sličan eksperiment. Jednom sam zatvoru besplatno nudio napravu za poboljšanje vode, ali bez uspjeha.“

U prirodi ima puno „žive“ vode, sva je izvorska voda „živa“, ali neki su izvori poznati po posebnim, iscjeljujućim svojstvima, primjerice oni na svetim mjestima – u Lourdesu, Međugorju, Fatimi, Efesu... Hrvatska je voda dobra, kaže gospođa Dragčević, a svatko od nas poznaje barem nekoliko izvora u svom kraju. U cijeloj zemlji poznat je izvor rijeke Gacke, koji čitavu godinu ima stabilnu temperaturu od 10-ak stupnjeva Celzija (kao i rijeka), nikad ne poplavi i nikad ne presuši. France Kočar dodao je da je pio vodu s izvora na odmorištu Staro Petrovo Selo kod Slavonskog Broda i da se taj dan unatoč velikoj vrućini, naporu i malo sna osjećao svježe i odmorno. Poslije je čuo da mještani tu vodu smatraju ljekovitom, a zovu je i „muška voda“ jer jača mušku spolnu moć.

https://www.sensa.hr