Zivot danas, zivot nekada. Razlikuje se zar ne? Ponajvise ,zbog ljudi. Kako se vremena mjenjaju,mjenjaju se i ljudi. Postaju grubi, gledaju samo sebe, unistavaju tude zivote. Rade sve, kako bi unistili tudu srecu. Zasto? U sto su se ljudi pretvorili, da nanose bol jedni drugima? Pa svi smo stvoreni da zivimo, da se postujemo, ali postenje je nestalo.. nekako se posve izgubilo. Nema vise srese i mira koji su vladali nekada, u duhu obitelji. Ljudi su promjenili nacin zivota i vlastito ponasanje. Djeca danas ne znaju sto je igra, ali znaju sto je racunalo, tehnologija i zracenje. Djeca nisu upucena na put sretnog zivota, vec odmalena krecu krivim smjerom. Zlostavljanje je prevrsilo sve granice, nasilje, bol, tuga. Mladi ljudi, opijanje, droga i cigarete. Sve je otislo krivim putem, svi su postali nitko, a zele postati nista. Nemaju odreden cilj koji gledaju, nemaju svoj uzor, ne razmisljaju o buducnosti. A kako cemo mi izgraditi buducnost, ako smo tako daleko od nje, a tako blizu propasti?