SLUČAJ SENKE GULIN

Zlatan Gavrilović Kovač

Senka Gulin je bila član Predsjedništva CK Hrvatske ,dakle bila je na samom vrhu hrvatske vlasti , koja je 1984 godine izvršila samoubojstvo bacivši se sa 8 kata svoga nebodera u Zagrebu. Svi sa kojima sam razgovarao tim povodom izjavili su da je danas bespredmetno time se baviti, da je cijela stvar oko Partije završena, da su ljudi već I zaboravili a mlađi o tome ništa ne znaju niti ih zanima. Ali sam ja svejedno mišljenja da bi trebalo reći par riječi o tome jer Senka Gulin to svakako zaslužuje. Ja bih svakako kao teški duševni bolesnik pogriješio, čini mi se sada, ukoliko bi dozvolio da cijeli taj slučaj bude zametnut ili zaboravljen.

Na Internetu se pogrešno njeno ime dovodi u svezu sa glasovanjem Predsjedništva CK SKH za demokratske promjene I višestranačje iz 1989 godine jer Senka Gulin nije o ničemu glasovala jer je već davno bila pokojna. Ali je glasovala Mira Korkut -Sladović za koju se može pronaći:

“Povijesno glasanje na 11. kongresu: Ostala je zabilježena u povijesti po dramatičnom i tijesnom glasanju na sjednici uoči 11. kongresa SKH potkraj 1989. godine. Kada se odlučivalo o prihvaćanju reformskih odluka koje su trasirale put prema demokratskim promjenama i višestranačju, vodstvo je bilo duboko podijeljeno. Mira Korkut-Sladović bila je dio struje unutar Predsjedništva (zajedno s Tomislavom Badovincem, Duškom Dragunom, Nikolom Lapovom, Tomislavom Ribarićem i Ivom Gržetićem) koja je glasala protiv predloženih odluka reformske većine. Odluka je na kraju prošla s minimalnih 7 naprema 6 glasova. “

Ta je Mira Korkut- Sladović, samo kurioziteta radi napominjemo, u novim tranzicijskim vremenima postala , kako smo čuli, jedan od direktora poznatoga hrvatskoga preduzeća u Zagrebu. Dok je Senka već davno bila u grobu.

To je bilo negdje u rujnu mjesecu 1984 godine , o čemu svjedoći I ovaj dokument iz njenoga Dosjea koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu , kada je ona toga dana pržila ribu pa joj se ta pržena riba učini signifikantnom ( a vidimo danas nakon vremena domovinskoga rata u Hrvatskoj – I zašto joj se ta riba učinila signifikantnom) I u stanju nervnoga rastrojstva skoči kroz prozor. Već sam prve vijesti o tome saznao nekoliko dana kasnije od Zagorke Bubalo koje je u to vrijeme bila sekretarica Joze Petovića a onda decenijama kasnije iz Hrvatskoga arhiva dobijem dokumente kako je Predsjedništvo CKH o tome raspravljalo pod točkom Tekuća pitanja gdje se cijeli slučaj samo usputno spomenuo. I ovdje čitateljstvu dostavljam te dvije stranice stenograma koje vjerno svjedoče koliko je tim ljudima bilo stalo do svoje drugarice sa kojom su radili zajedno godinama. I ne samo da su drugarski radili zajedno nego su jedno drugome smetali jer je već tada bila profilirana snažna struja u Predsjedništvu sa Mikom Špiljakom I Ivom Družićem na čelu koji su iz ogromne ambicije za političkim opstankom pristali na totalno bezumlje. I ja mislim da su ti ljudi I direktno odgovorni za smrt Senke Gulin pogotovo ako imamo na umu da su naše psihijatrijske ustanove bile ekspoziture gradskih policija I doušničkih službi a naši psihijatri državni policijski službenici. I naravno ako se ima u vidu da je Ivo Družić koji je tada bio I u gradskom komitetu Zagreba I CK Hrvatske vedrio I oblačio hrvatskom ideološkom I političkom scenom I zajedno sa bratom Koljom Družić vršio nadzor nad ljudima I događajima. Jer je njegov brat Kolja Družić, o kojem se inače jako malo zna, bio od Predsjedništva postavljen za Načelnika službe SDS za grad Zagreb I općenito koji je imao dugu povijest pouzdanoga čovjeka UDBe.

A onda čitam u Expressu tekst Borisa Rašete od 31 siječnja ove 2026 godine :

“Dodao je kako je Družić bio obilježen time da je čovjek Stanka Stojčevića, tadašnjeg šefa hrvatskih komunista jer mu je polubrat Kolja Družić bio šef zagrebačke Udbe, komunističke tajne policije. Ime Ive Družića spominjalo se i u iskazima nekih jugoslavenskih obavještajaca.

Vijest o smrti Kolje Družića bila je, čini se, zanimljiva jedino nakladnicima koji objavljuju osmrtnice - ni jedan hrvatski medij nije je objavio, premda je riječ o jednom od najmoćnijih ljudi u Zagrebu, a samim time i u Hrvatskoj, osamdesetih godina. Kolja Družić bio je šef zagrebačke Službe državne sigurnosti (SDS RSUP SRH) i polubrat Ive Družića, čovjeka koji je u natjecanju za šefa Saveza komunista izgubio bitku od Ivice Račana. Družić je, kažu upućeni u partijsku ezoteriju, bio ljeviji i više jugoslavenski raspoložen od Račana. “Kadrovi odlučuju sve”, taj stari politički aksiom na ovom bi se primjeru gotovo sigurno dao dokazivati. Račan je s hrvatskom delegacijom napustio famozni XX. kongres Partije u Beogradu. Bi li ga Družić napustio i dogovorio se s Miloševićem? Ante Marković u to je vrijeme vjerovao da je Jugoslavija održiva bez Partije. Pokazalo se da nije...

“Kolja Družić bio je u politici do 1987 godine. Partijska grupa Mike Špiljka ga je te godine instalirala za načelnika Centra Službe državne sigurnosti Zagreb. Svaku značajniju informaciju odmah bi mimo procedura proslijedio u Centralni komitet i Vojnoj bezbednosti JNA. Nikad nije shvatio što je Služba niti kako se usmjerava rad službe. Teško je uspostavljao prisnije kontakte u Centru”, rekao nam je dobro upućeni izvor….”

I tako mi vidimo danas da je Ivo Družić na primjer promijenio svoj kurs pa je nakon godina grabeži od komunizma u stanovima I vikendicama I stipendijama dospio na koncu do člana Centra za demokraciju I pravo Miko Tripalo ili je pak slavljen kao profesor emeritus Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu.Ili je pak u tim tranzicijskim vremenima većini postao poznat po svojim aferama direktora poznatih hrvatskih preduzeća. Jer je vrijeme ideologija već odavno prošlo. I tako se sa tim ljudima koji su preživjeli kalvariju Domovinskoga rata dogodilo što I proslavljenom jugoslavenskom generalu Koči Popoviću koji se nakon decenija krađe komunizma pred kraj života stao “trijezniti od komunizma” jer više nije bilo popularno poeziju zamijeniti pištoljem , generalskoga konja – limuzinom I ministarskim foteljama. Dugo se dakle bilo pijanim a za opijenost je I poznati Eugen Fink rekao da je kozmičko bujanje, bakhantski zanos što probija sve likove, trga, siše u sebe, sve konačno I upojedinjeno ukida- veliki zamah života. A onda sam SVJETSKI TEMELJ traži izbavljenje od zanosnoga nemira, žudnje, od patnje nespokojne volje u varci lijepoga pričina, u prividnoj vječnosti forme , stalnosti lika, umjerenoga sklopa stvari. I to je onda “komedija umjetnosti” za koju je I Koča Popović rekao da je nova poezija nove stvarnosti. Da čovjek pukne od smijeha!

Digitalne snimke gradiva HR-HDA-1220 koje pokrivaju rad Senke Gulin danas se čuvaju u Hrvatskome državnome arhivu kojemu sam zahvalan na susretljivosti I suradnji . Ostaje još da se nakon decenija šutnje I ignoriranja nanovo progovori o ovom slučaju jer se pokazuje da su glavni akteri te naše drame prošli nekažnjeno I uglavnom zbrinuti naivnošću I neznanjem ljudi . A jedan pokušaj da cijela stvar dođe do javnosti I priznanja jest I ovaj kratki esej koji vjerojatno može izazvati znatiželju zainteresiranoga čitateljstva.

Zlatan Gavrilović Kovač