Proces kreiranja se događa na svjesnoj i na nesvjesnoj razini, a funkcionira tako da ide prvo misao, iza koje bezuvjetno ide emocija, emocija je vibracija, a odaslana vibracija kreira realitet. Ako mislimo negativno, bezuvjetno proizvodimo emociju koja ima nisku vibraciju, a shodno tome i rezultat u svom realitetu. No prečesto ne znamo da mislimo negativno jer djelujemo iz nesvjesnog. Kontrola emocija je jedan od savjeta koji bruji kao najvažniji segment uspješnog kreiranja, a naglasak je na što dužem bivanju u pozitivnoj vibraciji.
Onda kada čovjek koji je krcat negativnim i „ako“ uvjerenjima čuje da se kreiranje svodi na svjesno podizanje vibracije, a za njega je to nemoguće, on tada može još dublje ući u negativne emocije i niske vibracije. Tomu je tako jer je polazišna točka iz koje djeluje i pokušava kreirati utemeljena na niskoj razini svijesti, negativnom mišljenju o sebi, mogućnostima i raznim drugim segmentima, koje unutar svog svijeta definira kao negativne.

Onda kada ne uspije napraviti sve kako mu je savjetovano, taj rezultat potvrđuje njegovu ionako lošu misao o sebi. Humanistička psihologija, psihologija novog doba, definirala je čovjeka kao biće koje unutar sebe ima sve potencijale za postizanje svih svojih ciljeva. Međutim, putem koji se zove život izvorne ljudske kvalitete i sposobnosti se zaboravljaju, potiskuju iz opravdanih razloga. Čovjek se tako vidi u ogledalu onakvim kakav on nije izvorno, već onakvim kakav je uvjeren da jest. No ni to nije slučajno tako, već upravo kako treba biti.
Vraćanje u izvornu kvalitetu ili stavljanje u pogon potisnute kvalitete i sposobnosti postiže se dizanjem razine svijesti o sebi, o mogućnostima, ljudima, svijetu itd. Tek nakon što se stekne uvid o istini koja je prikrivena negativnim uvjerenjem, čovjek postiže automatsku reakciju pozitivne misli i samim tim podiže vibraciju.
Negativna uvjerenja zato i jesu na tom mjestu da bi pozvala na rast i služe stjecanju uvida.

Potrebu za osvještavanjem ograničavajućih uvjerenja čovjek mora sam osvijestiti, mora sam dobiti potrebu za njihovim rješavanjem. Taj proces se događa kad se bavimo svojim problemima, kad pokušavamo razumjeti svoj život i događaje u njemu. Takav proces ne može se odvijati uniformiranim metodama već pojedinačnim bavljenjem pojavama u vlastitom životu koje osoba želi promijeniti, unaprijediti ili razumjeti.