Osjećam se...toliko energetski i emocionalno iscrpljeno. Tuga me preplavila radi "što bi bilo kad bi bilo". Ne mogu. Ne više. Izlazim iz petlje. Dosta je.

Prije 30.te stvari su funkcionirale drugačije...znate ono, mozak još nije svjestan nekih obrazaca koje ponavljamo nesvjesno misleći da je ispravno... a bome i bacajući pod tepih stvari koje nisu u redu ali nekako...šutke sve trpimo radi ljudi koji su nam bliski ili radi toga da ostanemo povezani s tim istim ljudima.

Pa znate što? Ne mogu više. A sigurna sam da dosta nas...ne može. Malo tko govori o tome kako ne možemo. Vrijeme je... alarm zvoni...opcija "odgodi" ukinuta trajno. 

Čitala sam malo danas svoje ranije članke...mislim si...gdje si nestala glavo jedna bistra. Sve se zamaglilo! Kao da sam skupila tu neku planetarnu energiju/svijest koja je naučena na drugačije, obrnuto od onoga što nas čista duša uči kad smo mali... Kao da se duša...izgubila, zaboravila ono svoje istinsko ja. Ugušila se umalo energetski pristajući na polovične ljude, na polovične emocije, upijajući tuđe nesigurnosti, zaboravljajući na svoje vlastite granice. E, buntovniče moj...i ti si mi neki junak, a nikom ponikoše xD ili kako se već kaže.. 

E, ne može više! Budim se, vraćam se. Govorim "ne". Odlazim od onoga što mi ne odgovara. Slušam intuiciju. Ne osvrćem se...nema šanse! Neću! Nek' boli. Doći će bolje!

Nakon 30.te ne da imam krizu identiteta, nego krizu buntovnika svjetlosti. Ajme, koliko energije na ovom svijetu utrošene u krive stvari! Na kojekakve kvazi frustracije...što će netko reći i ostale gluposti. Zatvorenik mog uma je slobodan. Točno je išetao iz svog prividnog zatvora i rekao - "neću tako više. Ja ću  sad svojim putem". Bome...dobra neka dobra vibra je izašla iz toga.

Upijanje negative....completed. I'm done što bi rekli englezi. Krug se zatvara. Otpuštam. 

Otpustite i vi. Jel prešlo vaše granice? Vrijeme je...za: "aj ća, molin te". 

I doći će kiša...kao danas u Zagrebu, pa malo sunce, pa duga...i pametnom dosta. Jednadžba savršena. 

Je, kad ideš svojim putem...bude malo kiše, a onda sunce...pa se to dvoje događa istovremeno...a onda vidiš dugu ... prekrasnu pojavu gdje zapravo uhvatiš taj moment ljepote za koji se moraju dogoditi i kiša i sunce u isto vrijeme. 

E, tako ja...sad sam duga. Kada kapljice padnu...ostat će jedno lijepo vedro plavetno nebo. 

Pa...koliko god teško, od danas iskreno vjerujem da vrijedi izdržati.

<3