LJUBAV PREMA SEBI - „dva smo svijeta različita“ :
= Ljubav prema sebi, suprotna je od egoističnog Egoizma. U ljubavi prema sebi trebala bi postojati samo Ljubav, u kojoj ne bi trebalo postojati sebičnosti. Kako možemo biti Sebični prema sebi? Nikako! Kako možemo biti Egoistični prema sebi? Nikako! Kad volimo sebe, kad smo u ljubavi prema sebi,..- Mi smo tada Opušteni. Sebi sve opraštamo, zato jer sebe volimo (ili moguće ne volimo?,..- većinom ne volimo nikoga, pa ni sami sebe).

Međutim, ako volimo nekoga drugoga,..- to nam samo može donijeti razne vrste Nevolja, a sve zato što tada postajemo Napeti,..! Taj netko drugi i nije baš uvijek u skladu s nama, a sigurno je da je pun i nekih svojih posebnih ideja. Taj drugi je „Drugačiji Svijet“ koji se razlikuje od „Našega Svijeta“. Njegov svijet, nije Naš Svijet. Između ta dva svijeta, uvijek postoji mogućnost sukoba i to zbog protustava, suprotnog stava, zbog proturječnosti, zbog nerazumijevanja,..! Nalazimo se, ili ćemo se naći u nekoj vrsti Opozicije u kojoj je moguća Borba, ako ne na Javi (golim okom - vidljiva), a ono na Energetskoj Razini (golim okom - nevidljiva).

Ali, kad volimo sebe, nema Rata, nema Borbe, nema Vike, nema Cike, nema Krike,..- prevladava Mir, Tišina, Spokoj, jedno opušteno stanje Radosti,..! Sami Smo, sami sa Sobom. Nitko nas ne Uznemiruje. Nitko nam ne remeti Mir. Nitko nam drugi nije potreban. Tek tada, sami sa sobom u svom spokoju Duše i Srca, ako možemo osjetiti Duboku Ljubav prema sebi, tek tada bit ćemo sposobni Voljeti Druge. Jer, kako možemo voljeti druge, ako ne volimo sebe?! Najprije se Ljubav mora dogoditi u nama, da bi se iz nas mogla proširiti na druge (na nekoga ili nešto)! Ako nemamo ljubavi u sebi, ne možemo je dati ni drugima. Kako možemo dati nekome nešto, čega ni sami nemamo? Nikako!

Većina od nas, često zna reći kako voli druge! U nekim slučajevima možemo čuti i ove riječi - „moja je ljubav prema tebi bezgranična“!,..- „ja te volim jako“!,..- „ja ne mogu ni trena bez tebe“!,..- „ti si mi sve što imam na svijetu“!,..- „samo si ti sve moje, i nitko drugi“!
Navedene izjave jesu Egoistične Izjave. Te su riječi čisti Egoizam, kroz njih progovara Ego dotične osobe koja ih koristi, a bez i malo razmišljanja o svojim iskazima! To je naš čisti Egoizam! Na taj način mi samo „pokušavamo“ voljeti druge, dok istovremeno nismo ni svjesni da uopće ne volimo ni sami sebe.

I opet ponavljam (ponavljanje gradiva je „majka mudrosti i znanja“), zato ponavljam kao papiga,..- „kako možemo voljeti druge, ako ne volimo sebe?,..- kako možemo podijeliti Ljubav između sebe i drugoga, a koje ni sami nemamo“? Kako? Nikako! Drugome možemo dati samo ono što imamo, jer logično je da ono što nemamo, ne možemo ni dati! Eto, zato je najvažnije prvenstveno voljeti sebe. Jer u pravoj ljubavi prema sebi, nema Egoizma.

Svi mi kao živa ljudska bića u čovjekolikom obliku, dijelovi smo jedne cjeline, jedne Ogromne Stanice (baš kao što i svaka stanica našeg tijela, predstavlja cjelinu nas samih, mi bez stanice ne možemo, a ne može ni stanica bez nas,..- ma da se i ona i mi neprestano mijenjamo). Dakle, mi smo predstavnici Velike i Ogromne Stanice koja je sastavljena od svih nas kao pojedinaca! Zato zapamtimo,..- Ja sam Ja! Ti si Ti! Ti nisi Ja! Ja nisam Ti! Oni nisu Mi! Mi nismo Oni!

Ali, ako smo Ja i Ti, tada postajemo Mi, a to znači da smo zajedno u nekom Odnosu, u nekom Prostoru, u nekom Vremenu, u nekom Energetskom Obliku! Mi smo samo Dvije Jedinke koje su Slične kao ljudsko biće, ali nikako nismo Isti,..- samo sličimo na čovjekoliko biće. Mi smo kao i stvari u nekoj prostoriji. Jer, Ja kao Ja, jesam jedna stvar, a Ti kao Ti jesi druga stvar. Ja kao Ja, kao jedna stvar, služim sasvim nekoj drugoj svrsi, za razliku od tebe.

Ako sam Muško, na primjer :
= Ja kao Ja jesam Ključ, ili Novac, ili Blago, ili Odjeća, ili Drvo, ili Spavač, ili Namirnica, ili Stanar,..- navedeni predmeti ako nemaju Ono Dolje Žensko,..- ničemu ne služe,..!

Ako sam Žensko, na primjer :
= Ja kao Ja jesam Brava, ili Novčanik, ili Škrinja, ili Ormar, ili Peć, ili Krevet, ili Hladnjak, ili Vrata Stana,..- navedeni predmeti ako su prazni i nemaju Ono Gore Muško,..- ničemu ne služe,..!

Iz navedenoga je vidljivo da, Ja kao Ja, ne mogu bez tebe, baš kao što ni, Ti kao Ti, ne možeš bez mene. Razlika je vidljiva, Ja nadopunjujem i služim Tebi, dok istovremeno Ti nadopunjuješ i služiš Meni. Ja služim jednoj svrsi, Ti služiš drugoj svrsi, i zbog toga Mi smo - „dva svijeta različita“.
Između „naših svjetova“, postepeno se „Rađa“ - Želja, Sebičnost, Egoizam, Ljubomora, Pohlepnost,..!
Jer, ako Ja ne mogu imati Tebe, ili ako Ti ne možeš imati Mene,..- eto jada, eto, zla, eto borbe, eto rata, eto sukoba, eto nevolje,..- eto, eto, eto svega i svačega, samo ne dobroga!

Partnerski odnosi, htjeli mi to ili ne htjeli, u većini slučajeva završavaju raznim vrstama - NASILJA (dokazano u policijskim dosjeima,..- u većini slučajeva nasilnik je muškarac, on je gore, on je jači, a tko je jači taj i tlači).

Sebični i Egoistični postajemo, samo u odnosu na Drugoga.
= Ako taj drugi ima nešto, što ja nemam,..- ja želim imati što taj drugi ima, ili želim postati sličan njemu,..!
= Ako taj drugi ima - Moć, Slavu, Znanje, Imanje, Kuće, Stanove, Novce, Blago, Automobile, neke važne Svjetske marke i etikete,..- e baš to i ja želim imati,..!
I tako Ja kao Ja, postajem Pohlepan, Materijalistički Egoista, jer sve ono što Ti kao Ti imaš, to želim imati i Ja kao Ja. A kako Vrijeme Prolazi, neprimjetno gubimo Sami Sebe, svoju Ljudskost, svoju Vrlinu, svoju Etičnost, svoj Moral, svoju Duhovnost, svoju Dušu,..! Brzo smo zaboravili da je razlika između Ljubavi i Pohlepnog Egoizma, vrlo „tanka“, skoro „nevidljiva“, toliko je neprimjetna. Pohlepni Egoizam je stanje „Izgubljene Duše“ zbog „Hladnog Srca“, i već kao takav, sam po sebi je Beznadno Opasna Bolest. Postepeno „ulazimo“ u jedno nezdravo stanja - Napetosti, Krutosti, Skamenjenosti,..- a teško da se u tom stanju možemo Opustiti, Smiriti, Relaksirati,..! Stanje Napetosti i Skamenjenosti, je stanje zbog Straha od Gubitka Materijalnih Želja i Vrijednosti Sumnjiva Morala. Naša će nam „prazna“ Duša bez ljubavi u Srcu, a sve na našoj „Pozornici Života“, svakodnevno „prikazivati igrokaz“, u kojem će „glavne uloge igrati“,..- Razne Vrste Bolova, Bolesti i Bolesnih Stanja, kao i Neželjene Nesreće, a u konačnici Igrokaza, na Kraju Balade, i Smrt će „Zaplesati svoj Posljednji Ples“.

Stara poslovica kaže : „Ono što volimo, to i postajemo“!
= Ako volimo sebe,..- postat ćemo onakvi kakvi trebamo biti!
= Ako volimo nekoga drugoga,..- taj će nas nastojati transformirati, i to u bilo kojem pogledu, kad-tad će htjeti da „plešemo kako on svira“,..- jer, okretat će „mlin na svoju vodu“,..!

Zapamtimo konačno, jednom i zauvijek,..- ništa, baš ništa nas ne može bolje transformirati,..- Osim Čiste Nesebične Ljubavi! I zato uvijek, baš uvijek, trebamo voljeti nekoga tko je Bolji od nas samih, nekoga kojem možemo Bezuvjetno Vjerovati, nekoga koji nam može pomoći da se uzdignemo na - Više Razine Svijesti,..- nekoga tko je Duhovniji i Plemenitiji od nas samih, nekoga tko je „Iznad“ nas samih,..!

A, Ja kao Ja, svjesna sam da je jedino Stvoritelj iznad nas, koji kaže : „Jedini Bog Ja Jesam, i Volja je Moja, ne tvoja“,..!

Napisano u Zagrebu, 2009., godine,..- Autor teksta : Dolores Rodin, (sofija132)