napisano: 14.4.2017. u 17:15h iz 11. još neobjavljene zbirke poezije

To je Križ Gospodinov na kojem se u sredini bijelog dana objavila tama i to najtamnije doba otkad postoji Zemlja i otkad su na nekom trgu ljudi kružno hodali, da bi se sa nekim susreli.

To je Križ Gospodinov na kojeg je zabijeno mistično nevino srce, da bi i pustinjak dao sve što ima samo da se to ne događa.

Ni ljudima nije bilo lako u srcu, jedino neljudima čije su misli padale kao kiša iz oblaka, dok su im ruke zlo činile, ali je On pozivao na mir i oprost.

To je Križ Gospodinov na kojeg je On stavljen u petak i to u sredini bijelog dana kad se spustila čudna tama sa Neba i prekrila cijeli kraj.

To su bili čudni dani kad se stvaranje razaralo i kad se razaranje stvaralo, to su bili dani kad su i vukovi zaplakali od tuge, to su bili dani kad se korijenje osušilo, to su bili dani kad je svačije srce utihnulo.

To je Križ Gospodinov kad su hladni konsonanti zavladali planetom boli sve dok Longinovo koplje nije prekinulo tu nesnosnu bol i dok se duša nije oprostila sa svetim tijelom.

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2017/04/1632076941/kriz-gospodinov.html