Kadgod neki okidač pokrene u meni neka prasjećanja za koja i ne znam da ih imam osjetim se sićušnom u oceanu znanja u koji me uranja neka nevidljiva ruka. Mislim da se to događa svim ljudima, ali rijetki na to obraćaju pozornost, a još je manje onih koji kreću za svjetlosnim tragom tih sitnih bljeskanja.

Bilo da se radi o snovima koji su čudesni, nedovoljno istaraženi prostor u kojem susrećem stanja, stvari i bića potpuno strana mom životnom iskustvu ili o nekim drugim "prečicama" do nevjerojatnih trenutnih uvida, uvijek sam jednako zadivljena i zaprepaštena pred veličinom postojanja i moćima koje ne znamo koristiti ili smo ih samo zbog lijenosti uma zaboravili koristiti.

Arhetip je pomalo kao DNK podsvijesti koji se proteže od našeg sićušnog uma kroz svjetove i prostore o kojima ništa ne znamo i to pomalo zastrašuje. Zato najčešće ne znamo objasniti zašto nešto radimo, zašto smo takvi kakvi jesmo i zašto ponekad znamo neke stvari koje nikada nigdje nismo učili niti naučili.

Planetarno sveprisutni tarot jest mala galerija osnovnih, za čovjeka i njegov život najvažnijih arhetipova, ali baš zbog toga je postao velika knjiga ljudskog života, bilo čijeg života. 

Odgovore na pitanja koja nas muče možemo jednako iščitati iz snova kao i iz tarota ili bilo koje slične metode, s tim da moramo voditi računa da snove često pamtimo samo fragmentarno i manjkavo (pogotovo kad se radi o strašnim snovima), često ne obratimo pažnju na sitne, a važne detalje, a otvorene karte pred nama nas neumoljivo uvlače u arhetipski svijet sve dok sagledam bit odgovora koji smo tražili.

Ne pitajte me zašto samo ovo danas morala napisati...