CRKVA U MEĐUGORJU

Često sam sa suprugom i grupom penzionera iz Mokošice išao na jednodnevne izlete u Hercegovinu. Svaki put bi svratili u Međugorje i prisustvovali misi. Prvi put kada smo ulazili u crkvu, na 2 do 3 metra od crkve, osjetio sam da sam nagazio na jednu toplinu, kao topli prozračni sag debljine 20 – 30 centimetara i protezao se do zida crkve. Osjetio sam da je taj topli sag, ta toplina  oko cijele crkve. Znao sam da je to duhovna energija koja je na mene ugodno djelovala. Upitao sam moje penzionere jesu li osjetili neku toplinu, oni su odgovorili da nisu. Tada sam im ispričao što sam ja osjetio.

Drugi slučaj dolaska i prisustvovanja misi, kada su svećenici krstili neko djete. Promatrao sam meni taj simpatični obred, jednostavno sam ušao u trans i doživio viziju. Sve ono što su svećenici radili gore na podiju, vidio sam na astralnoj razini da se to isto događa. Isto dijete, isti roditelji i isti svećenici.  Tada sam shvatio da krštenjem čovjek zauvjek postaje kršćanin i na ovome i onome svijetu. O sjetio sam da je spoznaja pridonjela mome višem znanju o duhovnosti.