Majstor:   Što je za tebe svjetlost?

Učenik:    Za dana to je za mene Sunce, noću to  je  

                  sijalica.        

Majstor:   Što je Svijetlo koje percipira tu svjetlost?

Učenik:    Oko.

Majstor:   Što je Svijetlo koje prosvjetljuje oko?

Učenik:    To Svijetlo je intelekt.

Majstor:   Štoje Svijetlo koje spoznaje intelekt?

Učenik:    To je "Ja".

Majstor:   Ti si stoga najviše Svijetlo od svih svjetala.

Učenik:    Zaista, to Ja Jesam.

 

Nema veće misterije od ove, budući da smo mi sami Stvarnost-mi želimo postići (realizirati) Stvarnost. Mi mislimo da postoji nešto što veže (sputava) našu Stvarnost i da to trebamo ukloniti prije nego postignemo (realiziramo) Stvarnost. To je smiješno. Svanut će dan kada ćeš se smijati svom naporu. To što otkriješ na dan smijeha, također postoji (je) i sada.

                           Iz: "Tako je govorio Ramana."

Moj komentar:

Iako je to zaista tako kako je Ramana ustvrdio, ipak je potreban mukotrpan rad na sebi da bi očistili predrasude o tome tko smo u stvari. Danas postoje mnogi neognostički i neoadvaitinski pokreti, naročito u Americi koji proklamiraju da se ništa ne treba raditi na sebi, samo prihvatiti istinu "Tat Tvam Asi"...Sve si to Ti.

Iako je to istina, ukoliko naš um nije dovoljno sazrelio da poput zrele kruške padne sa "grane", tada to sve postaje ego igra koja se prije ili kasnije pokaže kao neučinkovita.

Po plodovima ćete prepoznati probuđene ljude! Oni koji misle da su realizirani jnaniji a čine griješne aktivnosti, opravdavaju to prarabdha karmom...tu su mišljenja podjeljena, pa ipak prepuštam svakome da vjeruje u ono što nađe da je za njega ili nju Istina.