Puževi se jako boje ove biljke, stavite je u vrt i pobjeći će glavom bez obzira

Autor: I.J.Nedjelja, 04. svibnja 2025. u 11:49

Iako možda ne djeluju prijeteće, puževi su jedni od najtvrdokornijih i najupornijih neprijatelja svakog vrta. U razdobljima visoke vlage i čestih oborina, osobito tijekom proljeća i ljeta, u stanju su u samo nekoliko noći uništiti tjedne truda vrtlara. Njihova aktivnost osobito raste tijekom noći, dok se danju najčešće skrivaju na vlažnim i sjenovitim mjestima – ispod lišća, kamenja, dasaka ili u gustom raslinju, piše 24 sata.

Stručnjaci upozoravaju da se najveće štete događaju upravo u razdobljima kada tlo ostaje dulje mokro, što puževima omogućuje lakši pristup biljkama i idealne uvjete za skrivanje i razmnožavanje. Njihova prisutnost u vrtu prepoznaje se po tragovima sluzi na tlu i biljkama, oštećenim listovima, stabljikama i plodovima, te naravno – po samim puževima koji se mogu uočiti u večernjim i noćnim satima.

No, dobra vijest je da se vrt može zaštititi i bez kemikalija. Jedna od najučinkovitijih metoda je uključivanje prirodnih predatora u vrtni ekosustav. Ježevi, žabe, krastače, gušteri, kao i ptice poput drozdova i crvendaća prirodni su neprijatelji puževa. Osim njih, važnu ulogu imaju i kornjaši te veći pauci. Vrtlari koji imaju mogućnost držanja domaćih patki – posebno pasmine Indijski trkači – mogu biti sigurni da će njihov vrt ostati gotovo potpuno bez puževa. Kako biste privukli te životinje, preporučuje se stvaranje prirodnih zaklona – poput gomila lišća, kamenčića, drvenih sječki ili manjih jezeraca.

Prirodna zaštitna barijera

Biljna strategija također može pomoći. Puževi izbjegavaju neke biljke zbog njihovog mirisa ili teksture. Među njima su lavanda, ružmarin, kadulja, timijan, pelargonije, euforbije, mačja metvica i žalfija. Kombiniranjem tih biljaka s osjetljivima, poput salate, špinata, kupusa, jagoda, krastavaca, graha ili hosta, vrtlari mogu stvoriti svojevrsnu prirodnu zaštitnu barijeru.

No, valja znati i koje biljke puževi najviše vole. To su prije svega lisnato povrće, brokula, kelj, celer, ali i cvjetnice poput tulipana i nevena. Te bi biljke trebalo saditi na krajevima vrta, idealno okružene biljkama koje puževi izbjegavaju.

Jedna od jednostavnih, a iznenađujuće učinkovitih metoda zaštite jest korištenje octa. Prirodni ocat, pomiješan s vodom u omjeru 1:1, može se raspršiti po područjima na kojima se puževi skupljaju. Važno je napomenuti da se ovom otopinom ne bi smjele tretirati osjetljive biljke, jer kiselina može oštetiti njihovo lišće.

Kemijski i prirodni mamci

Za one koji žele aktivno suzbijati puževe, dostupni su različiti mamci – i kemijski i prirodni. Kemijski mamci sadrže tvari poput metaldehida i željeznog fosfata, no potrebno je biti vrlo oprezan jer mogu biti opasni za druge životinje. S druge strane, prirodni mamci uključuju tzv. pivsku zamku – plitku posudu ispunjenu pivom, u koju puževi upadaju i utope se. Ova metoda traži redovito pražnjenje posuda, ali je lako primjenjiva i ekološki prihvatljiva.

 

Fizičke barijere su još jedna efikasna opcija. Ljuske jaja, piljevina, pijesak ili bakrene trake iritiraju puževe i otežavaju im kretanje prema biljkama. Piljevina i zgnječene ljuske dodatno smanjuju vlažnost tla oko biljke, čineći to područje manje pogodnim za puževe.

Osim svega navedenog, izuzetno je važno kada se vrt zalijeva. Stručnjaci savjetuju da se zalijevanje obavlja ujutro, kako bi se tlo do večeri osušilo i postalo manje privlačno za puževe koji djeluju noću.

Zaštita vrta od puževa zahtijeva strpljenje i kombinirani pristup. Uz malo planiranja i dosljednosti, moguće je zadržati prirodnu ravnotežu u vrtu i istovremeno zaštititi svoje povrće i cvijeće od ovog čestog nametnika.

https://www.dnevno.hr/