S obzirom da ne postoji terapeutska disciplina za koju vec ne postoje znanstveni dokazi o njenim učincima, ne mozemo jednu terapeutsku disciplinu smatrati znanstvenijom od druge te joj time i dati prednost pred drugima u smislu njenog zakonskog reguliranja.

Ucinci terapeutskih disciplina, od akupunkture preko homeopatije te terapeutskih metoda energetske medicine i na kraju razlicitih oblika duhovne medicine znanstveno su dokazivi i dokazani.

 

Postoje dvije vrste znanstvenih dokaza koje su same po sebi dovoljan pokazatelj:

1.dokaz na nivou znanstvenog objasnjenja djelovanja terapeutske metode,

2.dokaz na nivou znanstvenog pračenja učinaka i procesa koji se zbivaju unutar odredjene metode / drugim rijecima: lijecnik najprije dijagnosticira bolest, zatim nakon iscjeliteljsko-terapeutskog tretmana napravi se novi dijagnostički pregled i ustanovi da je doslo do iscjeljenja unatoc tome sto je klasicna medicina rekla da tu vise nema pomoci. Isto tako, i drugi znanstveni mjerni instrumenti mogu registrirati da se nesto desava u toku iscjelitelsjskog tretmana no nezna se kako i zasto.

 

Vecina dokaza se svodi upravo na ovo drugo, no ukoliko znanstvenik ili obican covjek ne moze nesto razumski objasniti, a to se ipak dogadja to nesmije umanjivati vrijednost koja se pridaje pojedinoj terapeutskoj metodi.

Cinjenica je da niti jedna od terapeutskih metoda ne bi bila toliko rasirena i prihvacena od ljudi da nema i odgovarajuce ucinke, pa tako ovisno od drzave do drzave prihvacenost pojedinih terapeutskih metoda krece se u postocima od 40, 50, 60 pa i vise postotaka stanovnistva.

 

Upravo je zbog toga bitna interdisciplinarnost i suradnja strucnjaka svih terapeutskih metoda kako bi se za pojedinog covjeka pronaslo ono sto mu najbolje odgovara. Ne postoji niti jedna terapija koja se moze primjeniti na svakoga s istim ucinkom, kao sto ne postoji niti jedan covjek koji ce na svaku terapeutsku metodu jednako uspjesno reagirati. To ovisi o nizu faktora u svakom covjeku i zato je poznata ona recenica: "Ne postoji neiscjeljiva bolest vec samo neiscjeljivi ljudi".

Upravo je zbog tih razloga potrebno da se u proces zakonskog reguliranja terapeutskih metoda uđe zajednickim snagama i uz koordiniranu suradnju strucnjaka svih terapeutskih metoda. Na taj nacin HUPED i djeluje: sve terapeutske metode su ravnopravni partneri u borbi za zdravlje, i niti jedna nije u prednosti pred drugima.

 

Neki od znanstvenih istrazivanja:

 

1. Dr. Hiroshi Motoyama (japanski znanstvenik) ispitivao je godinama, skupim eksperimentima utjecaj duha na tijelo drugih ljudi... Za vrijeme eksperimenta promatrane su najvaznije funkcije tijela primatelja i posiljatelja (disanje, rad srca, mozga...). Kada bi posiljatelj dobio nalog da posalje "duhovnu snagu" primatelju nastupile bi znacajne i katkad vrlo jake promjene u funkcijama organizma.

 

2. Eksperimenti s biljkama krajem 60-tih godina 20. stoljeca u Americi radjeni su s americkim bracnim parom iscjelitelja Ambroseom i Olgom Woral. Kroz duzi period je mjerena brzina rasta listica "Ray" trave s posebnim instrumentima koje je izumio dr. H.H.Kleuter iz americkog Ministarstva poljoprivrede... Biljke su se nalazile 1000 km udaljene (u Atlanti) od bracnog para (u Baltimoreu) koji se u dogovoreno vrijeme(12h) mentalno koncentrirao na intenzivan rast biljaka. ...rast je ubrzan za oko 800% i to je trajalo nekoliko sati. Slicnim pokusima su postizani kvalitativno isti rezultati.

 

3. Na neuropsihijatrijskom Institutu kalifornijskog sveucilista utvrdio se prijenos energije iscjelitelja na drugu osobu pomocu Kirlianove fotografije.

 

NAPOMENA: Ostale dokaze mozete naci u nasem Zborniku radova sa 2. kongresa.