PROČITANO

678

PUTA

OD 14.01.2018.

ČIČAK

Već i u tradicionalnoj (narodnoj) fitoterapiji preferira se upotreba korijena, po mogućnosti svježeg. Korijen je velik, duboko prodire u tlo, pa je stoga njegovo sakupljanje u samoniklim staništima naporan posao. Na tržištu se nađu i listovi čička, no preporučuje se isključivo upotreba korijena i pripravaka korijena.

Čičak

Piše: dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, član Centra Cedrus

Za razliku od tradicionalne primjene, moderna fitoterapija prije svega naglašava upotrebu kod kožnih tegoba.

Botanički podaci

Čičak (Arctium lappa L., A. majus Bernh., Asteraceae) je dvogodišnja biljka visoka do 150 cm. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm dug. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi. Samonikao je u Europi, a unesen je u Aziju i Sjevernu Ameriku.

Dijelovi biljke koji se koriste

Kemijski sastav

Korijen čička sadrži velike količine (preko 50 posto) složenog šećera inulina, fenolskih spojeva i skupinu nezasićenih sumpornih spojeva (poliena i poliina) poput arktinona, arktinola i lapafena. Listovi, pak, sadrže gorke laktone poput arktiopikrina.

Indikacije

Čičak droga

Službena upotreba korijena čička kao lijeka nije usklađena među državama. Francuska je uvrstila korijen čička u posljednju farmakopeju (zbir ljekovitih supstancija i biljaka), no komisija E njemačke vlade te europska agencija ESCOP smatraju kako se biljka koristi na temelju tradicionalne upotrebe, a ne provjerenih kliničkih ispitivanja.
Bez obzira na neslaganja u vrednovanju ljekovitog djelovanja biljke, svi se općenito slažu kako je upotreba opravdana, prije svega kod kožnih tegoba i bolesti različitih uzroka. Nezasićeni sumporni spojevi pokazuju dobro djelovanje protiv gram pozitivnih bakterija, stoga se pripravci korijena koriste kod infekcija kože izazvanih streptokokima i stafilokokima, poput impetiga i folikulitisa. No, pripravci korijena koriste se i kod drugih upalnih bolesti kože, kao što su akne, psorijaza i seboreja.
Biljka se tradicionalno koristila i kod tegoba probavnog sustava, reumatoidnog artritisa, kao diuretik te za "čišćenje krvi", no moderna fitoterapija prije svega naglašava upotrebu kod kožnih tegoba.

Način primjene i doze

Tradicionalna fitoterapija naziva čičak "čistačem kože", pa bi svi kojima je stalo do skupe kozmetike trebali smatrati čičak nekom vrstom ?kozmetike koja se koristi iznutra?. Da bi se ispoljilo djelovanje čička, potrebna je dulja kura koja traje 3 - 4 tjedna, a katkad se ponavlja nakon 7 - 10 dana stanke. Jedna od karakterističnih pojava je privremeno pogoršanje simptoma bolesti. To pogoršanje je kratkotrajno i ne zahtijeva prekid terapije. Puno djelovanje na kožne tegobe uoči se upravo na samom kraju kura.

Dekokt se spravlja desetominutnim kuhanjem 5 - 7 g korijena u 350 mL vode. Pije se tri puta na dan, pola sata prije obroka. Može se koristiti lokalno u obliku obloga za tretiranje akni i furunkula, jednom ili dva puta dnevno, ali uvijek kombinirano s oralnom primjenom (na usta).

Tinktura

Tinkture se spravljaju od 25-postotnog etanola, s jednim dijelom biljnog materijala na pet dijelova otapala. Upotreba tinkture spretnija je od upotrebe dekokta, a koristi se doza od jedne čajne žličice u pola čaše vode, pola sata prije jela tri puta dnevno.

SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja)

Idealan je za upotrebu jer je količina farmakološki aktivnih tvari najveća upravo u svježoj, nesušenoj biljci. Uzima se u istoj dozi kao i tinktura.

Suhi standardizirani ekstrakti

Rijetko se koriste u obliku kapsula. Standardiziraju se na sadržaj inulina (20 - 30 posto).

Druge biljke i dodaci prehrani koji se koriste zajedno s čičkom

Tretmani kožnih bolesti različitih uzroka imaju vrlo slične temelje. Osim već opisanih kura s pripravcima korijena čička, također se koriste

Hladno prešano, nerafinirano ulje boražine (Borago officinalis) ili noćurka (Oenothera biennis)

Ova ulja, bogata nezasićenom masnom kiselinom koja se naziva ß-linolenska kiselina, favoriziraju u organizmu stvaranje protuupalnih prostaglandina. Upravo su ta dva ulja klinički provjerena kod bolesti kao što je psorijaza. Za razliku od čička koji se koristi 3 - 4 tjedna, ova ulja uzimaju se nekoliko mjeseci u dozi od pola čajne žličice nakon jela, tri puta dnevno cink kao oligoelement i inaktivirani pivski kvasac kao prirodni izvor B skupine vitamina - koriste se nekoliko mjeseci.

Prirodna, svježe izrađena kozmetika

Izvrsno se nadopunjuje s čičkom, no za različite tegobe koriste se i različita eterična i bazna ulja (regulacija lučenja sebuma, protuupalno djelovanje...), stoga treba zatražiti savjet fitoaromaterapeuta.

Kontraindikacije i nuspojave

Čičak je biljka sigurna za upotrebu. U slučaju žučnih kamenaca treba upitati fitoaromaterapeuta za način primjene jer će biti potrebno korigirati dozu. Izbjegava se kod alergije na biljke iz obitelji Asteraceae.