Smokva (Ficus carica) iz porodice dudova (Moraceae), raste kao veliki listopadni grm ili manje drvo, podrijetlom je iz jugoistočne Azije i istočnog Mediterana.
Narodni su joj nazivi: smokvenica, smokvina, smoka, figa, glušac, sikomora... Danas se najviše uzgaja u zemljama mediteranskog pojasa, pa tako i duž naše obale. Zahvalna je za uzgoj, uspijeva i na krševitom tlu. Dosta je rasprostranjena i uspijeva i u uvjetima umjereno kontinentalne klime. Vrijednost smokve kao hrane i lijeka spominje se još u staroegipatskim medicinskim spisima. U staroj Grčkoj bila je jedna od glavnih namirnica u prehrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem.
Danas ima oko 600 različitih vrsta ovog voća. Zbog specifičnog okusa, ali i bogate nutritivne vrijednosti omiljeno je voće svih generacija. Može se konzumirati svjež plod, ali i kao osušena smokva, te u prerađenom obliku, najčešće kao: džemovi, kompoti i fermentirana pića pa je tako dostupna cijele godine. Plod smokve je mesnat, sladak, kruškolikog oblika zelene do ljubičaste boje.
Svježi zreli plodovi smokve imaju najviše vode i do 80%, 10 do 15% voćnog šećera, sadrže pektine, organske kiseline, vitamine i minerale. Kalorijska vrijednost svježeg ploda je 57 kcal/100g, za razliku od suhih smokava koje sadrže 213 kcal /100g.
Vitaminsko-mineralnom kartom smokava dominira mineral kalij kojeg ima oko 270 mg u 100 grama svježeg ploda. Smokva je bogata kalcijem, magnezijem i fosforom, mineralima koji ulaze u sastav koštanog tkiva u našem organizmu.
Tako primjerice svježi plod sadrži oko 46 mg kalcija i oko 21 mg magnezija. Omjer kalcija i magnezija od približno 2 : 1, upravo je proporcionalan omjeru ovih minerala u našem organizmu, poglavito kostima, što osigurava njihovu bolju resorpciju i iskoristivost budući da djeluju u sinergizmu. Naime preko 98% kalcija, oko 85% fosfora i preko 50% magnezija u našem organizmu nalazi se u kostima. Pored toga što izgrađuju koštano tkivo, ovi elementi igraju značajnu ulogu u metabolizmu stanične i izvanstanične tekućine, pa se stoga njihova koncentracija (osobito kalcija) u ovim tekućinama održava u vrlo uskim granicama.
Od mikroelemenata (elemenata u tragovima) najviše je željeza, cinka i bakra.
Od vitamina najviše je zastupljen beta karoten (provitamin A), ali i vitamini B skupine, od kojih su najviše zastupljeni: B1, B2, B3 i B6.
U svježim zrelim smokvama ima nešto vitamina C (oko 3 mg/100 g svježeg ploda), dok ga sušene smokve samim postupkom sušenja gube. Smokve, baš kao i datulje sadrže aminokiselinu triptofan koja je važna za funkcioniranje imunološkog sustava, ali i za mirniji san. Napokon smokva je bogata i vlaknima (2,3 g/100 g) pa se savjetuje za regulaciju probave (kao purgativ). Visoke koncentracije jednostavnih šećera: glukoze i fruktoze u smokvi predstavljaju "zdraviju zamjenu" za bijeli šećer.
Sušene smokve dehidracijom gube najviše vode te sadrže oko 50 do 70% voćnog šećera, oko 4,3 % bjelančevina, oko 5% pektina i koncentrirane minerale i vitamine, pa primjerice sadrže 4 do 5 puta više kalcija, fosfora i magnezija, ali i željeza i bakra nego zreli svježi plod. Jedino što suhi plod smokve u odnosu na svježi ne sadrži je vitamin C koji se postupkom sušenja gubi.
Uz grožđice i suhe šljive, sušene smokve su bogate mikroelementom bakrom koji je važan za stvaranje eritrocita (crvenih stanica krvi) i sintezu krvnog pigmenta hemoglobina. Stoga se savjetuju kod slabokrvnosti i umora.
Najbolje je suhe smokve koristiti kao desertno južno voće dostupno tijekom cijele godine, od suhih smokava se mogu raditi brze nepečene slastice koje mogu zamijeniti omiljene slatkiše.
Budući da suhe smokve djeluju kao blagi laksativ koriste se za izradu sirupa, voćnih pločica, kompota i sl. Suhe smokve koriste se i za izradu tradicionalnih slastica kao što je primjerice viški hob ili korčulanske okruglice. Suhe smokve mogu se puniti bademima ili orasima i tako biti prirodna zamjena za energetske pločice. Nanizane na vjenčiće sa lovorovim listom prepoznatljive su i omiljene kao jestivi suvenir. U nekim dalmatinskim krajevima suhe smokve i lozovača predstavljaju tradicionalni znak dobrodošlice.
Ljekovito djelovanje smokve:
• potiče izmjenu staničnih tvari i regulira stanični metabolizam (bogatstvo kalija kao glavnog kationa unutar staničnog prostora)
• pomaže kod upale grla i kašlja (djeluje kao ekspektorans)
• antioksidativni minerali i vitamini u smokvama povoljno utječu na imunološki sustav (pomažu u borbi sa tumorskim bolestima)
• pomaže i stimulira rad crijeva sprječavajući zatvor (djeluje kao purgativ)
• poboljšava raspoloženje i dobar san, potiče rad mozga i koncentraciju (zahvaljujući magneziju, kaliju, jednostavnim šećerima kao što je glukoza i fruktoza i aminokiselini triptofan
• pomaže kod napetosti, anksioznosti i PMS-a
• pozitivno utječe na gustoću kostiju.
Smokva sadrži mineral magnezij, izuzetno važan za metabolizam mišićnih i živčanih stanica, za neuromišićnu provodljivost, za normalan rad srca i regulaciju elastičnosti (tonusa) krvnih žila, a samim tim i bolju regulaciju krvnog tlaka.
Magnezij je poslije kalija najvažniji elektrolit staničnog prostora i jedan je od tri glavna elementa kostiju uz kalcij i fosfor. Magnezij je od vitalne važnosti za organizam jer aktivira više od 300 enzimskih sustava. Suhe smokve uz rogač, badem i suhi orah ili datule prednjače po zastupljenosti magnezija u 100 g ploda. Magnezij je i mineral iz grupe antioksidativnih minerala koji čuva naše stanice od metaboličkih oštećenja. Slično je i sa datuljama koje su isto tako bogate ovim mineralom i zbog svojih nutritivnih vrijednosti izuzetno cijenjene.
Magnezij je i antistresni mineral, koji se u uvjetima stresa brže gubi iz organizma. Magnezij je važan za normalnu crijevnu peristaltiku, jer tonizirajuće djeluje na glatke mišiće stijenke crijeva.
Smokva - tradicija mediteranske prehrane
U širokoj paleti mediteranskih kultura smokva uz maslinu i vinovu lozu zauzima posebno mjesto, tim više što je jedna od prvih biljaka koje su bile kultivirane za ljudsku prehranu.
Smokva je nezaobilazni, sastavni dio tradicionalnih jelovnika i može se kombinirati sa slanim i slatkim jelima. Zbog svojih nutritivnih vrijednosti koristimo ju sirovu i svježu u vrijeme kad sezonski dozrijeva, odnosno kao sušenu ili prerađenu tijekom cijele godine.
Poput zemalja istočne obale Sredozemnog mora dajmo joj veći značaj u svakodnevnoj prehrani. Možda na taj način doprinesemo da se na policama naših trgovina umjesto uvoznih, češće nađu domaće sušene smokve čija je kvaliteta neupitna.
Smokve u prirodnoj medicini i liječenju:
Recepti:
Za regulaciju probave:
Isjeći do 4 suhe smokve i do 4 suhe šljive, preliti sa 200 ml vode i ostaviti stajati preko noći, ujutro procijediti i konzumirati (poput kompota). Terapija traje 30-tak dana.
Za ublažavanje kašlja i lakše iskašljavanje:
1, l crnog vina skuhati sa 100 g suhih mljevenih smokava, 100 g mljevenog rogača i 2 do karanfilića, uz stalno miješanje. Procijediti i piti tri puta dnevno po 2 dl tijekom 2 do 3 dana, dok kašalj ne prestane.
Za MojDoktor:
Slađana Divković, dr. med
bglavac
irida
