Slanutak, čič, naut, slani grah, nohut, graj, leblebija (lat. Cicer arietinum, engl. Chick peas) je povrtna kultura naših istočnih i južnih krajeva (Makedonija, Dalmatinska zagora) iako je rasprostranjen na gotovo svim kontinentima, jer uspijeva čak i na visinama od 2900 metara.

U svijetu se najviše uzgaja u Aziji, (Indija, Pakistan, Kina, Afganistan, Iran, Sirija), u Europi je najcijenjeniji u Španjolskoj, a na američkom kontinentu njegov najveći proizvođač je Meksiko.
Naime, podrijetlo slanutka sa sigurnošću nije utvrđeno, no smatra se da potječe iz zapadne Azije i da su ga u Europu prenijeli Turci koji ga i danas nazivaju nohut. U tim je zemljama poznat kao delikatesna i visokohranjive i vrijedne namirnice, a uzgaja se kao povrtna kultura. Dapače u nekim zemljama je delikatesna namirnica radi izrazito visoke cijene!!
Botanički rod Cicer, kojem pripada slanutak, obuhvaća još 21 vrstu divljih biljaka. Zanimljivo je da je slanutak jedini pripadnik tog roda koji je čovjek priveo kulturi. Najbliži mu je tzv. Cicer judaicu, koji se i danas susreće u Palestini, pa mnogi vjeruju da je pradomovina slanutka Palestina.

Sjeme slanutka je od davnina često korištena mahunarka. Izgledom sliči plodu graška osim što je slanutak malo veći i nema baš pravilan kuglast oblik.
Nedozrelo sjeme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi grah ili grašak. U istočnim zemljama se od slanutka ili mješavine s ostalim žitaricama u određenim omjerima radi brašno te peku izvrsna peciva i kruh. Boja sjemenki može biti krem, žuta, smeđa, zelena ili crna.
Najpoznatije su 2 vrste sjemenki i to Kabuli (sjemenke svijetle boje, uspijevaju u umjerenom pojasu) i Desi (sjemenke tamije boje, uspijevaju u suptropskom pojasu).

Zanimljivo  je spomenuti da je najpopularniji orijentalni specijalitet osoljeno zrno slanutka preprženo na tavici koje se prodaje na ulicama kao „zanimacija“ , kao kod nas kokice od kukuruza ili pak koštice od bundeve!

Slanutak ima također jednu prednost pred ostalim mahunarkama, a to je da se prepržen i samljeven može upotrebljavati kao zamjena za kavu. Kuhan se koristi za razne salate, juhe, variva, od njega se spremaju popečci, palačinke, te paštete i razni namazi koji su odlična zamjena za maslac.

Prehrambena vrijednost

Slanutak ima visoku prehrambenu vrijednost jer je bogat proteinima, koji su lako probavljivi, mononezasićenim i polinezasićenim masnim kiselinama, željezom, kalcijem, vitaminima B kompleksa, prehrambenim vlaknima i lecitinom a ujedno ima i nizak glikemički indeks – GI 30. Radi nižeg glikemičkog indeksa (u odnosu na ostale mahunarke - npr. grah) preporučuje se u prehrani dijabetičara!!
Za ljudsku prehranu koristi se svježe lišće, sjemenke i klice. Lišće se priprema kao i špinat a bogato je vitaminima i mineralima. Sjemenke se mogu kuhati, pržiti, ili se melju u brašno a mogu se koristiti i kao zamjena za kavu. Brže će se skuhati ako ga večer prije namočite u hladnoj vodi. Od slanutka se rade brojna jela (poznat je pire), a dobar je s pirjanim povrćem.
Nutritivna vrijednost 100 g slanutka je 314 kcal.
Osušeno zrno sadržava: 23% bjelančevina, do 63% ugljikohidrata, 5,5% biljnog ulja, 3,3% celoloznih vlakana, 3,4 % mineralnih sastojaka,te 180 mcg betakatorena (što je sjemenka žuća)!


Zdravstvene blagodati

Zbog relativno visokog sadržaja prehrambenih vlakana, slanutak može pomoći u zaštiti od pojave raka debelog crijeva i konstipacije. Novije studije pokazuju da je slanutak, zbog visokog sadržaja saponina, najbolja mahunarka za sniženje kolesterola.
Redovito konzumiranje snižava kolesterol za 7% pa se tako smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti!
Mljevene sjemenke koriste se kao maske za lice i za liječenje prhuti. Također se vjeruje da slanutak ima i afrodizijska svojstva. Lišće slanutka primjenjuje se u liječenju bronhitisa i kod uganuća zglobova.
U najnovije vrijeme ispituje se mogućnost da slanutak zamjeni široko primjenjivanu soju, čiji su proteini prisutni u 60% procesirane hrane te u velikom broju farmaceutskih preparata. Razlog tome je sve veći porast alergija na proteine soje te velika upotreba GM soje.

Izvod podataka: Knjiga „Vegetarijanska kuhinja", SNL, Zagreb 1989.

Za Mojdoktor:
Mirela Vidović, UPPT

izvor:www.net.hr