PROČITANO

1284

PUTA

Istina. Uši. Čuvarkuća. Čuješ li?

Biljka čuvarkuća (Sempervivum tectorum), uvijek živa kako joj ime kaže, čuva cijelo tijelo al počevši od „krova“, glave (ušiju, štitnjače) pa preko „glave tijela“ sluznice probavnog sustava. Ona je i tradicionalno sredstvo za ublažavanje upala i bolova u ušima.

Napisala: Martina Bogdanić

Čuvarkuća, predavanje u prirodi

Čuješ li bubnjanje straha glasno u ušima?
On nadglasava sve ostalo…
Čuješ li istinu koja ti lupa o bubnjić?

Jesi li pobjegla u duboku šumu jer se bojiš ljudi?
Da li ti mrak šume ulijeva više sigurnosti od prepuštanja emocijama?

Koliko nas mogu raniti ljudi?
Onoliko koliko im dopustimo da nam priđu…
Koliko nas mogu promijeniti ljudi?
Onoliko koliko im dopustimo da nam priđu…

Samoća je pratitelj kontrol frikova.
Pitam se, koliko straha stane u velike oči?
Koliko ljubavi stane u osamljeno srce?
Koliko su snažni udarci o bubnjeve straha?

Kada strah (istine) zakuca na vrata upaljuju se uši.

Koja je to istina koju ne želimo čuti?
Da li preolako prebacujemo krivnju na druge? Jer nam se „oni“ nameću, „oni“ nas ograničavaju, „oni“ upravljaju (glasom) sa nama?
Da li preolako zaključujemo da nam se upaljuju uši zbog onoga što nam drugi govore? …ili je (autodestruktivna) upala tek (samo)izolacija i pokušaj duše da iskarikira situaciju… jer malo teže shvaćamo…
Kada zatvoriš sluh i budeš sam, kompletno sam sa sobom, više ne možeš zatvarati oči pred zrcalom…

Koja je to istina koju ne želimo čuti?
Spavamo li pod krovom od laži?
Bole li nas uši?
Bol li nas naše duhovne uši?

Uputa: sada ponovo pročitaj od početka i riječ „šuma“ zamijeni sa “posao” , “obveze” …

U zagrijanu žlicu ulije je iscijeđeni sok zelenih mesnatih listića. Pusti se par trenutaka da se ugrije. Ulije se polako u uho kome je potrebna pomoć.

Za izliti sok u uho potrebna je pomoć druge osobe. Potrebno je zatražiti pomoć i prepustiti se u tuđe ruke bar na tren.

Čuvarkuća iliti krovna čuvarkuća je poznata kao biljka koja se tradicionalno sadila na krovove iznad kućnog praga (opet na „kruni glave“). Na taj je način štitila ukućane od udara groma, udara vatre. Vjerovalo se ako ukućani ne reagiraju na nježne opomene Svevišnjeg, biti će opomenuti snažnim udarcem groma. Dakle nakon nježnog šaputanja (intuicije) pa jasnog govora (znakovlja prirode) slijedi glasan prasak groma. Ponekad sa vatrom. Crvenom vatrom koja stvara bol.
Koliko su snažni udarci o bubnjeve straha?Jesu li nam se već upalile uši?

Tekst je originalno objavljen na portalu Naturala.hr u kolumni Mala škola ljekovitog bilja