Počeli smo sa predavanjem Dr. Marijane Braš o Psihosomatskoj medicini u palijativnoj skrbi Radi se o pojmu o kojem kroz desetljeća sporadički čujemo. Potrebno ga je aktuelno sistematski uključiti u većinu grana medicine pa i u novu medicinsku specijalnost, palijativnu medicinu. Većina organskih simptoma ima i svoju psihosomatsku sastavnicu...

Uz tešku bolest i umiranje vezani su stresovi, koji izazivlju psihosomatske simptome i u bolesnika i kod članova obitelji, a i kod članova hospicijskih interdisciplinarnih timova, čak i u periodu žalovanja. I to treba posebno liječiti.
Dr Zoran Lončar sa koautorima je u predavanju Noviji rezultati istraživanja u analgeziji terminalnih bolesnika pokušao istaći stara zlatna pravila stišavanja boli u palijativnoj medicini titracijom i konverzijom, uz naglasak na uvjete pri kraju života. To je vrijeme kada u prvom redu bubrezi otkazuju pa treba posebno izabrati medikament i smanjiti njegovu dozu na najmanju učinkovitu.

Dr. Anica Jušić je govorila o novostima iz Povjerenstva za palijativnu skrb MZSS-a. Težište rada je na izradi prijedloga zakona o palijativnoj skrbi. Pokrenuto je i pitanje bolovanja za članove obitelji, koji njeguju umirućeg. Povlastice za roditelje bolesnog djeteta su već davno u značajnom opsegu ostvarene. Ponovno se pokreće i izrada standarda i normativa za palijativnu skrb.
Sama godišnja skupština je tekla uz uobičajene izvještaje. Prošlu smo godinu opet bili vrlo aktivni i organizirali tri konferencije sa međunarodnim učešćem, engleski postdiplomski i dodiplomski tečaj, sudjelovali smo u dvije sestarske akcije ( cjelodnevni tečaj za sestre u KB Dubrava) i Drugi simpozij medicinskih sestara na Rijeci. Imali smo i pojedinačna predavanja u prvom redu na Klinici za psihologijsku medicinu, Rebro. Imali smo i tečajeve za nezdravstvene dobrovoljce. Izdali smo dvije knjižice i objavili niz članaka. Financijski smo pozitivno završili.

Definirali smo planove za 2008. godinu. To je u prvom redu organizacija Drugog kongresa hospicija i palijativne skrbi i drugih oblika informiranja i izobrazbe iz palijativne skrbi, te izobrazbe nastavnika u palijativnoj skrbi. U drugom redu je to borba za izgradnju prve Ustanove za palijativnu skrb u RH, u skladu sa postojećim zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Programom vlade republike Hrvatske za mandat 2008.- 2011. Oblikovali smo i
Deklaraciju

Ljudski život je jedan i neponovljiv i svako ljudsko biće ima pravo da ga u dostojanstvu završi. Dostojan završetak mu omogućavaju postupci i stavovi modernog hospicijskog pokreta, koji je oblikovao palijativnu skrb. za one koji se približavaju svom životnom kraju.

Palijativna skrb je osnovno ljudsko pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo koje naglašava još Kanadska deklaracija iz 1992 i 2000, Cape Town deklaracija iz 2003, Preporuke ministara Vijeća Europe iz 2003, Europska škola onkologije iz 2004, izjava pape Benedikta XVI iz 2007 i konačno Korejska deklaracija iz 2005 oblikovana na Drugom globalnom sastanku Društava hospicija i palijativne skrb u Seulu.
U Hrvatskoj je još 2003 u Zakon o zdravstvenoj zaštiti ušao pojam palijativne skrbi (čl.16, čl 25, čl.69 i čl 71) Kao zdravstvena ustanova na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti predviđa se pod 5. Ustanova za palijativnu skrb. U 5. čl 81, ona se opisuje kao „zdravstvena ustanova koja ima palijativni interdisciplinarni tim kućnih posjeta (liječnik, medicinska sestra, fizikalni terapeut, socijalni radnik s posebnom izobrazbom za pristup umirućem) ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni boravak“.

U programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2008.-2011. u poglavlju 17. Zdravstvo 3.2.3. Bolničko liječenje, stoji stavak: „Palijativnu skrb i hospicij uključiti u zdravstveni sustav (mreža uz referalni centar) - Rok : prosinac 2008“. Želimo izpoštovati ovaj rok pa se obraćamo na Vas da nam u tome pomognete.
Republika Hrvatska u poglavlju 19. izvješća ima obavezu izvjestiti Europsku uniju o dostupnosti zdravstvene zaštite za osobito ugrožene skupine. Mora dati
„ izvještaj o dostupnosti, kvaliteti i održivosti pružanja palijativne skrbi u RH i o mogućnostima njezine evaluacije“.
Odgovor je, nažalost, vrlo jednostavan. Republika Hrvatska nema na cijelom svom teritoriju, niti jedne jedine moderne institucije palijativne skrbi uključene u zdravstveni sistem premda za njihovo osnivanje postoji podloga u zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 2003. RH ima samo u Zagrebu Regionalni hospicijski centar kućnih posjeta u kojem već sedam godina rade dobrovoljci. Molimo za podršku i pomoć u ostvarenju Referalnog centra palijativne skrbi u Zagrebu, kako ga predviđa koalicijski sporazum, koji je osnova programa vlade.