Osim kemijskih čimbenika ekološkog onečišćenja, postoji čitav niz fizikalnih utjecaja koji mogu dovesti do opterećenja ne samo okoliša u kojem živimo, već i našeg zdravlja. Ovakovi fizikalni čimbenici označuju se kao fizikalna onečišćenja okoliša. Ovdje spadaju jonizirajuće zračenje, kao i električna i elektromagnetna polja.

I dok su učinci rendgenskog - jonizirajućeg zračenja veoma točno upoznati, o utjecaju električnog odnosno elektromagnetnog polja na ljudsko zdravlje se sasvim malo zna. Napredovanjem industrijalizacije i tehniziranja, elektricitet osvjetljava sva područja ljudskog življenja. Uporabom i gotovo eksponencijalnim rastom tehničkih mikrovalova (radarska postrojenja, sateliti, odašiljači), prisustvo ovih zračenja u biosferi postaje zapravo nepregledno.

Istodobno raste primjena visoko izolirajućih materijala u graditeljstvu, značajnih za elektrostatska zbivanja. Unutar vrlo kratkog vremena, razvili su se takovi tehnički uvjeti koji obuhvaćaju ne samo produkciju električne energije, nego i stvaranje magnetskih polja, elektromagnetnih promjenjivih polja niske, visoke i najviših frekvencija, pa sve do različitih vrsta jonizirajućih zračenja.

Električna i magnetna polja se dijele u dvije grupe: prirodna i tehnička električna i magnetna polja. Prirodna električna i magnetna polja obuhvaćaju:

• magnetno polje zemlje (0,5 Gausa),
  
• neutralno električno polje zraka,
  
• rezonantna frekvencija zemlje (ca 10 Hz),
  
• promjenjivo atmosfersko polje (0 - 30 Hz)
  
• kozmički i terestrički mikrovalovi,
  
• radiovalovi sa sunca i iz kozmosa,
  
• infracrveno zračenje,
  
• svjetlosno zračenje,
  
• rendgensko i gama zračenje i
  
• korpuskularna zračenja.

Za razliku od prirodnih, tehnički proizvedena električna i magnetna polja su:

• elektrostatska polja ,
  
• radio i televizijski odašiljači,
  
• željeznička i tramvajska električna mreža,
  
• telegrafska mreža,
  
• radarska postrojenja,
  
• infracrveno zračenje (npr. medicinski aparati),
  
• ultrazvučno zračenje,
  
• rendgensko zračenje.
  

Neke vrste mikrovalova ispoljavaju termički učinak na živim tkivima. Termičko zračenje ovisi o vrsti i primjeni takovih aparata, a najviše spominjan je utjecaj mikrovalova (radiovalova) mobilnih telefona na zagrijavanje unutrašnjih struktura ljudskog oka, koje pri tome može stradati. Termičko zračenje današnjih generacija mobilnih telefona je uglavnom do 8 Watt-a, kod telefona instaliranih u automobilu i do 20 Watt-a. Rijetke su zemlje koje imaju zakonski riješeno pitanje termičkog učinka tehničkih mikrovalova. U SAD su gornje granice za termički efekat 10 mW/cm2 odnosno 1 mW/cm2 kod dugotrajnije ekspozicije.

Pregled frekvencija mikrovalova:

Opisani ne-termički učinci iz eksperimenata s mikrovalovima su:

• genetičke promjene,
  
• modulacija biološkog ritma,
  
• stvaranje slobodnih radikala,
  
• imunološke promjene,
  
• promjene u hematopoetskom sustavu i
  
• promjene u aktivnosti mnogobrojnih enzima.

Opisani netermički učinci mikrovalova ovise o valnoj duljini, frekvenciji i intenzitetu mikrovalova, potom načinu pulziranja mikrovalova, veličini ozračene osobe, gustoći ozračenog tkiva, sastavu tkiva, anatomskom položaju, kao i specifičnoj osjetljivosti prema zračenju.

Dr.Vesna Harni

Literatura: 1. Fellengerg G. Chemie der Umweltbelastung. Teubner Studienbücher Stuttgart, 1990. 2. Johansen C. Exposure to electromagnetic fields and risk of central nervous system disease in utility workers. Epidemiol 2000; 11 85): 539-43 3. Stang A, Anastassiou G, Ahrens W, Bromen K, Bornfeld N, Jöckel KH. The Possible Role of Radiofrequency Radiation in the Development of Uveal Melanoma. Epidemiol 2001; 12:7-12 ... ostale reference