Postoje mnogi mitovi i priče koje govore o onečišćenju prirodnoga, divljega, duševnog svojstva života; bilo da govore o zaustavljanju toka rijeke, zagađenju izvora, ili o trovanju i okrutnom usmrćivanju glavnih junaka. U bajkama, dobro uvijek pobijedi, bez obzira na domišljatost i količinu otrova koji kulja iz antagonista, što bi trebalo biti i obećanje i ohrabrenje nama malenima. 

Ali, u stvarnom životu, kao da ništa ne jamči uspjeh, pa smo primorani prihvatiti ono što se nudi, iako “rješenje” iziskuje veći napor, uzrokuje više boli, ne donosi olakšanje...

Naučeni smo prihvatiti kao činjenicu da je potrebno “teško raditi kako bi zaradili za život”, zaboravljajući da je život dar, i da ga treba tako tretirati: Uživati u njemu bez pritisaka, ili pustiti na miru dok ne dođe vrijeme kad ćemo znati kako se njime koristiti. 

Ako vas okolina u kojoj živite pogrešno shvati i ne poštuje to vaše vrijeme mira, na vama je da svih obavijestite! Jasno i glasno recite da “onaj pogled” u vašim očima ne znači da ste postala prazno područje koje treba ispuniti. Kad ste u tom stanju, tada vjerojatno balansirate novu ideju, spajate sitne dijelove u smislene cjeline, i kad vam se obrate u takvom trenutku, to je kao da doleti razoran vjetar koji u trenu razori čitavu strukturu. tako da cijeli projekt neslavno propadne. 

Ako kultura u kojoj živite tako napada kreativnu funkciju svojih članova, to lomi i izopačuje čitav njezin ustroj, te i sama dolazi u slomljeno stanje, umjesto da bude zdrava i ispunjena vitalnošću i novim mogućnostima. 

Kad to postane pravilo, onda nije lako imati ni najmanji uvid u to što se zaista događa niti što ne valja. Kao da boravite u crnoj vreći: mračno je, ne znate što vas u njoj drži, znate samo da vas jest nešto zarobilo. Tada niste u stanju organizirati vlastite misli ili prioritete, pa počinjete djelovati bez razmišljanja, poput životinja. Premda koji put djelovanje po instinktu može biti dobro i korisno, u ovom slučaju to nije tako. 

Tijekom takva stanja, skloni smo uzimati “lažnu okrepu”, ali koga tako zavaravamo, nego same sebe. 

U prirodi, sve dolazi u ciklusima i u obrascima, ovim redoslijedom: stvaranje, rast, snaga, rastvaranje, smrt, inkubacija, stvaranje… 

Krađa, ili nedostatak ideja, misli, osjećaja, ishod je poremećena tijeka. Najvažnije od svega je priznati da postoji onečišćenje. Rijeka ne izvire onečišćena, to je naše postignuće. Rijeka ne presušuje, mi je zaustavljamo. Ako joj želimo vratiti njezinu slobodu, moramo dopustiti i našem idejnom životu da se oslobodi i da buja, da sve pripusti, da isprva ne cenzurira ništa. To je kreativni život! 

Da bismo mogli stvarati, moramo biti spremni da budemo krajnje glupi, da sjedimo na leđima magarca i da nam dragulji padaju iz usta. Onda će rijeka poteći, onda možemo stajati pod vodopadom i pustiti da nas voda Života preplavi. A onda raširiti svoje suknje i košulje, i hvatati onoliko koliko možemo nositi. 

#sonsciousplanet, #savesoil, #SOS

p.s. Svi tekstovi člana SaveSoil su autorski i možete ih dijeliti bez posebne dozvole.

p.p.s. Razlog zbog kojeg sadržaj nije ograničen samo na zaštitu zemlje kao tvari, nalazim u tom da je Sadhguru od svih riječi koje se u engleskom jeziku odnose na zemlju, odabrao "soil" jer se u samo jednom slovu razlikuje od "soul". Kvaliteta našeg sadašnjeg života, odredit će kvalitetu praha koji ostaje za nama. Ne samo u smislu hrane koju jedemo, vode koju pijemo i knjiga koje čitamo.