vaš ugodan odmor u belom na cresu, častan volonterski
doprinos u očuvanju supova i zaštiti prirode, druženje i rad
u prekrasnom ambijentu šume tramuntana, mjestu beli i
kupanju po uvalama pod borovima i čistim plažama... sve
to potražite na linku: http://www.supovi.hr/
| EKO-CENTAR CAPUT INSULAE BELI OD SIGURNOG IZUMIRANJA SPASIO PLEMENITU ŽIVOTINJU KOJA JE NAKON ALBATROSA I KONDORA TREĆA NAJVEĆA PTICA NA SVIJETU | |
| Supovima iz creske kolonije nije problem odletjeti sve do Čada | |
| Europski bjeloglavi sup je u Belom evoluirao u podvrstu koja se danas zove kvarnerski europski bjeloglavi sup – imaju veći raspon krila, viđeni su da lete po cijeloj Europi, a neki se vinu i na 10 tisuća metara Ivana KOCIJANSnimio Roni BRMALJ | |
 Ovo je priča o nevjerojatnoj, bezuvjetnoj ljubavi prema prirodi. Glavnu ulogu u njoj imaju bjeloglavi supovi o kojima brinu djelatnici i volonteri istraživačko-edukacijskog centra za zaštitu prirode Eko-centar Caput Insulae-Beli, neprofitne udruge koja se bavi očuvanjem prirodnog i kulturno-povijesnog naslijeđa otoka Cresa. Projekt, čiji je inicijator i utemeljitelj doktor ornitologije Goran Sušić, prvenstveno je pokrenut s ciljem zaštite supova i prirodne raznolikosti, a danas predstavlja glavno ishodište za sve one koji pomažu ili će tek pomagati u spašavanju supova i zaštiti prirode. Kad je prvi put, kao student, pred tridesetak godina došao na Cres, Sušić je pronašao dvadesetak gnijezda supova. Iako je populaciji supova na Kvarneru prijetilo izumiranje, zahvaljujući vrijednim »supoljupcima« koji su svoje živote posvetili zaštiti ovih veličanstvenih životinja, situacija je sada puno bolja. Creska kolonija ima 70 parova, što je izuzetan uspjeh. – Ovdje postoji jedinstvena populacija bjeloglavih supova koji žive iznad mora, toga nema nigdje drugdje na svijetu. Najniže gnijezdo nalazi se samo desetak metara iznad mora. Supovi su na Cresu nekoliko tisuća godina povezani s ovčarima i opstali su upravo zbog ovaca. Lešinari su, hrane se samo mrtvim ovcama, i kao takvi imaju ključnu ulogu u ekosustavu koji bez njih ne može funkcionirati. Sup ne može živjeti bez ovčara, a ovčar bez supa. Oni sprječavaju epidemije, imaju jaku želučanu kiselinu koja ubija bakterije i tako se sprječava širenje zaraza. Nestanak ovčarstva utječe na smanjenje broja supova, ali trenutno su najveći problem divlje svinje koje predstavljaju i velik problem za hrvatski turizam. Turistički brodovi, gliseri koji ih uznemiravaju, pesticidi, također utječu na nestanak supova – u priču o bjeloglavim supovima uvodi nas Poljak Trezezbor Piekutowski, poznatiji kao Bonk, koji s manjim prekidima u najvećem oporavilištu za supove u Europi živi i radi već 14 godina. U Ekocentru u Belom trenutno je na oporavku devetnaest supova koji dane provode u volijeri koja se prostire na oko 1000 četvornih metara. – Iz tunela, koji ima reflektivna stakla tako da mi možemo vidjeti supove, a oni nas ne, obavljamo monitoring uspješnosti njihova oporavka. Oni uče gledajući jedan drugoga, pa mlađi promatraju starije i od njih uče kako se izboriti za komad mesa. Poslije jela se kupaju, rone, peru glave, uređuju se – priča nam naš drugi vodič, dr. Goran Sušić. Inače, lipanj je mjesec kad supovi počinju učiti letjeti. Ljeto je vrijeme skokova, najopasnije razdoblje, i vrijeme kad ih turisti najviše uznemiravaju. Iznad mora nema termala, vjetrova koji se stvaraju iznad tla i koje oni koriste za let. Ako sup ne uhvati vjetar, pada u more jer nema razvijene mišiće krila. – Mi zato redovito patroliramo čamcem, a i ljudi nas obavještavaju kad vide supa u moru – doznajemo od Bonka. Kad volonteri spase mladoga supa, ne mogu ga odmah pustiti na slobodu jer nema razvijenu muskulaturu niti iskustva s drugim pticama. Zbog toga dolazi u oporavilište gdje ostaje do oporavka. – Nakon deset mjeseci oni su već dovoljno razvijeni i imaju veće šanse za opstanak. Ove godine došlo nam je pet novih koje ćemo pustiti iduće godine, nakon što se dobro izvježbaju u našem »fitness centru«, a u desetom ćemo mjesecu pustiti jedanaest supova koji su došli prošle godine, otkriva nam naš vodič. Nakon našeg pitanja koliko je supova u Centru ženskog, a koliko muškog spola – nastao je muk. – To ne znamo. Supu je nemoguće odrediti spol, to se može doznati samo DNA analizom. Pokušavali smo odrediti spol promatranjem, ali smo se zeznuli. Naprimjer, gledali smo jedan par, zaključili da je mužjak gore, ženka dolje, a poslije smo našli mrtvog tog supa za kojeg smo mislili da je mužjak i DNA analizom otkrili da je bila ženka. Kod parova je zanimljivo i
Supovi se, inače, izliježu u prosincu i siječnju. Par može imati jedno jaje godišnje, a imat će ga ako su prethodne godine dosta jeli i stvorili dovoljne zalihe masnog tkiva. – Supu je potrebno 54 dana da se izlegne, a roditelji se onda zajednički brinu o njemu. Sup koji preživi prvi let još dva mjeseca ostaje s roditeljima, ide u školu letenja i nakon dva mjeseca dobiva licencu pilota (smijeh). Nakon toga mu roditelji više ne donose hranu, pa je neki idu »žicati« od drugih parova. Svi mladi supovi odlaze odavde, po cijeloj Europi. Najveći problem na tim putovanjima predstavlja veliki mortalitet, 90 posto supova na tim putovanjima ugine i zato je teško podići populaciju. S pet godina supovi spolno sazrijevaju, vraćaju se ovamo, nalaze partnera i ostaju. Mogu živjeti do 60 godina, ali zbog različitih faktora najčešće žive oko 35 godina – doznajemo u Ekocentru u Belom. Volonteri i drugi djelatnici Ekocentra već dvadesetak godina provode markiranje ptica zahvaljujući čemu su došli do nevjerojatnih otkrića. – Uspjeli smo markirati veliki dio populacije, a zahvaljujući tome otkrili smo nevjerojatne stvari. Afrički supovi lete maksimalno do 1.500 kilometara od mjesta rođenja, a naši supovi lete po cijeloj Europi do Španjolske, Poljske, Rusije, na jug preko Turske i Izraela, a zabilježeno je i let od 4.000 kilometara do Čada u Africi, što je gotovo nezamislivo – kaže Bonk. Na području Hrvatske, točnije na Kvarneru, trenutno živi oko 110 parova supova, od čega najveća kolonija obitava upravo na Cresu. Nešto manje ima ih na Krku, Prviću i Plavniku. – Supovi su kolegijalni, žive kao ljudi. Inače, europski bjeloglavi sup je ovdje evoluirao u posebnu podvrstu koja se zove kvarnerski europski bjeloglavi sup. Oni imaju veću letnu površinu, raspon krila im je 2,80 metara. Nakon albatrosa i kondora, to su treće najveće ptice na svijetu. Budući da imaju idealan omjer površine krila i težine, mogu letjeti na jako velikim visinama, a viđeni su i na 10 tisuća metara, to je gotovo nezamislivo – reći će Bonk. Kad dođete u Eko-centar Caput Insulae, kroz glavu će vam proći još milijun pitanja o supovima. Primjerice, što jedu supovi u oporavilištu? – Supovi su lešinari i jedu mrtve ovce. Mi mrtve ovce kupujemo po 100 kuna, a stare »umirovljene« po 200 kuna. Ima ljudi koji nam poklone ovce pod uvjetom da ih ne ubijemo, nego ih ostavimo da umru prirodnom smrću. Neki ih više ne mogu držati jer su stare i nemaju od njih koristi, pa ih onda prodaju nama. Našim supovima svaki do svaki drugi dan bacimo jednu ovcu, a ovce bacamo i supovima koji su vani. Jedan sup treba oko 400 grama mesa na dan. U prirodi ne može naći toliko jer ne zna kad će nešto uginuti i zato se supovi, kad nađu neku lešinu, najedu što više, pojedu i do dvije kile kako bi mogli izdržati bez hrane desetak dana. Mi ih, naravno, ne možemo puštati da gladuju. Pratimo im težinu, nastojimo da su dobro uhranjeni, ali ne previše, optimalno je 8, 9 kila – otkriva Sušić.
http://www.supovi.hr/ |
bglavac
edin.kecanovic
