Volim kada Majka u Meni

moli Oca u Meni za vas, Našu djecu. Puštam Ju da Me moli.

Kažem Joj; vidjet ćemo.

Ali kad se Njeno lice smrači, od vašeg bezakonja, Ja ju brzo zagrlim,

pokrijem Joj oči rukama, usta zapečatim poljupcima, i Ona se stiša u Mojemu

naručju, kao vi kadkada u Njenome.

 

MOLI(M)  ZA ONE

Koji ne znaju što je molitva.

Traži milost za one, koji neznaju što je milost.

Budi prijatelj onima, koji su sami sebi najveći naprijatelji.

Jer lako je moliti za ljubljene i blagorodne, čija je narav slatkoća.

Ali, teže je moliti za osorne i rogobatne.

Predaj Mi svoje zgražanje, svoje ne voljenje.

Moli za one koji ne znaju voljeti.

 

GOSPODE VRIJEME SE TAKO UBRZALO

Gospodine, vrijeme se tako ubrzalo,

Da ga više ni nema; prošao je čas našeg uljepšavanja prije nastupa.

Pa ako su nam bore tjeskobe i negodovanja duboko urezane,

a smijeh začvoren u kutovima usana, vidjet će se bez milosti

naš umor i ne ljepota.

Sada više netreba posezati za bjelilom i rumenilom, već se treba sjetiti

svoje uloge, treba u sebi prizvati čas, riječ i pokret koji si nam dodijelio da ne zbude da zanijemimo kad nam valja progovoriti, i da lanemo kada treba zašutjeti.

Igrajući svoju točku možda bismo mogli postati lijepi u skladu s njom ?

 

U MOJOJ BLIZINI

Naočarka zaboravlja svoju prirodu, i pleše u zanosu ne znanja što je ujed i otrov.

U Mojoj blizini divlje mačke predu, a zrežu samo kada im se čini da netko krši Moj Zakon Reda,

U Mojoj blizini goropadne ose skupljaju med, i gavrani se umiljato glasaju.

Ja ih SVE držim uza se, da ne bi ujedali, ubadali, trovali.

Ja im ne dam da se sjete očnjaka i žalaca.

Ponekad vam je čudno to društvo oko Mene.

Ponekad vas ujedaju oni koje rukom tetošim.

Ali to je ujed bezubih.

Zubi su im ostali kod Mene u ladici.

 

GOSPODINE, RECI MI

Što im reći? Kaži im da sudci sjede na nepotkupljivom mjestu,

i da im duga bijela krila dodiruju zemlju, osluškujući.

Reci Mi, Gospodine, što im još reći?

Kaži im da ne upiru prstom u zlo, nego da cijelim svojim bićem podupiru dobro.

Da im život bude svjedok bez namjere, po slobodi njihova moranja,

Po volji njihove slobode, po zapovjedi njihove ljubavi.

 

Zapisala Vesna Krmpotić

 

Nisam vidjela da itko rašćlanjuje smisao ovih čudesnih slogova, već se Boga sebičnjakom drži...nerazumijem...kako On baš svaku, svakog miluje i voli, kako je toliko dobrostiv prema nama bez izuzeća i On je taj koji je rekao ; MOLIM VAS neoglušite se od obilja Mojega, ne ostanite na večeri kod vratara, uđite u kraljevsku dvoranu...A vi kazete netko novi sad ga voli...ljubav, mir, poniznost, zahvalnost, pomaganje, ne sebičnost tome nas je zabavnim putem učio i da gledamo u sebe same otkrijemo talente, da sve što radimo da je ugodno Bogu. Tko ga voli više od samog sebe? Tko je sve predao Njemu i Njegovoj volji pa da Mu sudi. Vjerujte mi da ćete se tada smrtno zaljubiti u Njega, vidjeti to dobro srce, osjetit moć Njegovu da vas brani kad drugi napadaju, materijalna blagostanja, poštovanje drugih kojima ste bili ne važni, okružit će vas i s pametnijima, poštenijima, vodit vas do vas samih..i za iznenađenja Njegova kojima vas obasipa ostaćete bez daha da vam može dati šta niste slutili!! oh, koga nebi obožavao, ne zbog darova već zbog Njegove nenadmašne kraljevske ljubavi u Novom dobu, nekad utopija blaženstva i sreće među nama ljudima, al sada ja vidim nadu da je moguće svijet da dođe do toga, jer je On jako blizu nas.