POVIJEST ČOVJEČANSTVA (Međusobna patnja)

2.srpnja 2025.      Otac Apsolutni

Zdravo, moja draga voljena djeco!

Nastavljajući na moju prethodnu poruku, danas želim s vama razgovarati o tome kako se možete riješiti straha od smrti svojih voljenih.

Znam da je za mnoge od vas ovaj strah puno jači od straha od vlastite smrti, a posebno kada su u pitanju vaši najdraži i najdraži ljudi.

Mnogi ljudi, nakon smrti svojih voljenih, posebno djece, ne mogu se riješiti boli zbog gubitka do kraja svojih dana, čime se osuđuju na kontinuiranu patnju koja ih lišava radosti života.

Takvi se ljudi doslovno "živi zakopavaju", budući da više ne žive punim životom, već žive svoje posljednje dane, pokušavajući se brzo ponovno ujediniti sa svojom preminulom voljenom osobom.

Zašto se to događa i do čega to vodi?

Pogledajmo ovaj fenomen u tri aspekta: mentalnom, emocionalnom i energetskom.

Njegove mentalne i emocionalne komponente temelje se na percepciji odlaska voljene osobe kao izdaje s njegove strane, budući da „prisiljava“ preživjele da pate i da im nedostaje.

To je posebno bolno kada obitelj izgubi hranitelja, koji je pružao sve, od financijske podrške do praktičnih svakodnevnih problema.

U stvarnosti, ništa se ne događa slučajno.

Najčešće obitelji formiraju one duše koje su odabrale proći kroz zajedničko iskustvo života u trodimenzionalnom svijetu - ponekad sretno, a ponekad tragično, ovisno o tome što su same planirale prije svoje inkarnacije.

Čak ni iznenadna smrt osobe - ne od neke bolesti, već kao posljedica nesreće - nikada nije slučajna.

To se odnosi i na nerođenu djecu ili njihovu smrt u vrlo ranoj dobi.

Takve duše odlučuju ostati u fizičkom svijetu tako kratko vrijeme, samo nakratko u utrobi majke ili jedva dodirujući fizičku razinu, samo zato što ta duša nikada prije nije imala takvo iskustvo.

Isto vrijedi i za roditelje koji su doživjeli smrt svog djeteta. Njihovim dušama nedostajalo je upravo to emocionalno iskustvo koje se može doživjeti samo u trodimenzionalnom svijetu.

Kad bi ljudi bili potpuno svjesni toga i prihvaćali sve što se događa u njihovim životima kao „igre uloga“ njihovih duša, zbog kojih se i inkarniraju na Zemlji, imali bi potpuno drugačiji stav prema odlasku svih svojih rođaka i prijatelja sa zemaljske ravni.

Kao rezultat takvog nesporazuma, ne pate samo oni koji ostaju, već i oni koji odlaze, budući da su energetske veze između bliskih ljudi toliko jake da se ne prekidaju prijelazom jednog od njih u suptilnu ravan Zemlje.

Duša koja je preminula ne pati ništa manje od one koja ostaje, videći žalosno stanje osobe koja joj je bliska, ali više nemajući priliku utješiti ga - zagrliti, poljubiti, ohrabriti lijepom riječju.

I umjesto da se vrati Kući i uživa u miru, ova Duša ostaje u astralnom sloju Zemlje, nesposobna prekinuti ovu blisku energetsku vezu.

Kao rezultat toga, ciklus ponovnog rođenja takve Duše je poremećen - trajanje njenog boravka na suptilnoj ravni i kvaliteta njene izvantjelesne evolucije.

Umjesto da smireno i polako preispita i analizira svoje zemaljsko iskustvo, ova Duša i dalje ostaje između dva svijeta, nesposobna napustiti svoje „ožalošćene“ rođake.

Ponekad takva Duša odluči gotovo odmah ponovno se utjeloviti u istoj obitelji kako bi utješila svoje voljene i ponovno ih fizički dodirnula.

I mnogi ljudi osjećaju kada se njihovi preminuli rođaci utjelovljuju u njihovoj djeci ili unucima, što im svakako pruža znatnu utjehu.

Tu ćemo se danas zaustaviti.

Otac-Apsolut, koji te neizmjerno voli, progovorio ti je

Prihvatila Marta 1. srpnja 2025.

https://vozrojdeniesveta.com/