Nekada davno sva ljudska bića bila su poput Boga, ali su zloupotrijebili taj svoj božanski dar. Tada je polubog Brahma odlučio oduzeti im ga i sakriti tamo gdje ga nikad neće naći…

Ali, pitanje je bilo gdje ga sakriti. Zato je Brahma sazvao savjet bogova kako bi mu oni pomogli da odluči.

“Zakopajmo ga duboko u zemlju”, rekoše bogovi.

Brahma odgovori: “Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će ga.”

Onda bogovi predložiše: Da ga potopimo u najdublji ocean?”

Brahma se nije složio: “Ne, ni tamo”, reče, “jer će naučiti zaroniti u ocean i naći će ga.”

Bogovi će na to: “A da ga odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo?”

Brahma je na to odgovorio: “Ne, ni to nije dobro, jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet će preuzeti svoje božanstvo.”

Onda su bogovi odustali i rekli: “Ne znamo gdje ga sakriti, jer izgleda ni na zemlji ni u moru nema mjesta do kojeg ljudska bića neće stići.”

Brahma je dugo razmišljao, a onda je rekao: “Evo što ćemo. Sakrit ćemo njihovo božanstvo u najdublji dio njihovog vlastitog bića – u srce, jer ljudi se nikad neće sjetiti da traže u svom srcu.”

Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište, te tako učiniše. I od tog vremena ljudi su prošli zemlju uzduž i poprijeko, kopali, ronili, penjali se i istraživali – tražeći nešto što je već bilo u njima.

lovesensa.rs/novasvest