PROČITANO

PUTA

JE LI SVIJEST NEDOSTAJUĆI DIO SLAGALICE

René Descartes je rekao „Cogito ergo sum. (Mislim, dakle jesam.)“ „Descartes je također pretpostavio da su um i tijelo dva odvojena i različita entiteta, ali čak ni tijelo nije toliko sigurna stvar kao um, jer se, kao i sve ostalo na svijetu, tijelo može osjetiti samo zato što postoji um koji ga osjeća. Godine 1663. Papa je Descartesove spise stavio na popis zabranjenih knjiga zbog središnjeg mjesta koje je Descartes u svojoj filozofiji davao razumu i umu, a ne Bogu.“

Je li svijest nedostajući dio slagalice?

Rev. Kat Carroll
Oko 6 minuta čitanja

René Descartes je rekao „Cogito ergo sum. (Mislim, dakle jesam.)“

„Descartes je također pretpostavio da su um i tijelo dva odvojena i različita entiteta, ali čak ni tijelo nije toliko sigurna stvar kao um, jer se, kao i sve ostalo na svijetu, tijelo može osjetiti samo zato što postoji um koji ga osjeća. Godine 1663. Papa je Descartesove spise stavio na popis zabranjenih knjiga zbog središnjeg mjesta koje je Descartes u svojoj filozofiji davao razumu i umu, a ne Bogu.“ – https://newlearningonline.com/new-learning/chapter-7/committed-knowledge-the-modern-past/descartes-i-think-therefore-i-am

Stoljećima je čovječanstvo istraživalo prirodu svijesti iz mnogih različitih perspektiva i našu povezanost s Bogom - ili izvorom našeg bića.

Kršćanski mistici su dušu povijesno nazivali središtem ili središtem božanskog sjedinjenja, opisujući je kao živu, vibrantnu silu koja rezonira s božanskom harmonijom.

Tao je govorio o Bogu kao o bezimenom Izvoru, pregolemome da bi se definirao, da ne bi bio ograničen.

Hindusi su opisivali Siddhije (duhovne darove) kao paranormalne, natprirodne ili na neki drugi način magične sposobnosti; nusprodukte duhovnih praksi poput meditacije i joge.

Budisti su nastojali okončati patnju kroz buđenje, vjerujući da je prosvjetljenje iskustvo istinske stvarnosti, "buđenje" kroz koje se može shvatiti prava priroda stvari.

Teozofi govore o Akašićkim zapisima, opisanim u teozofiji, antropozofiji i raznim duhovnim tradicijama, kao o nefizičkom, energetskom sažetku ili „kozmičkoj knjižnici“ koja sadrži potpunu povijest svake duše, uključujući sve misli, djela, emocije i događaje iz prošlosti, sadašnjosti i potencijalne budućnosti.

Antropozofija govori o višestrukim razinama postojanja, a prema Rudolfu Steineru postoji sedam sfera ljudske evolucije. U hermetičkoj tradiciji to su Saturn, Sunce, Mjesec, Zemlja, Jupiter, Venera i Vulkan. One predstavljaju uzastopne faze kozmičke inkarnacije i duhovnog razvoja, a trenutna faza je Zemlja.

Moderni fizičari pitaju je li svijest temeljna za svemir, a ja bih rekao da jest. Potrebno je vaše sudjelovanje.

Neuroznanstvenici i dalje raspravljaju o tome nastaje li svijest iz mozga ili je mozak nešto sličnije sučelju. Neki istraživači su predložili da naša DNK može djelovati kao fraktalni prijemnik, koji interagira sa širokim spektrom elektromagnetskih polja (EMF). Ako je svijest doista nelokalna, možda naše misli, emocije, namjere i stanje koherencije utječu - ili smanjuju - ono što šaljemo i primamo putem našeg stanja svijesti.

Znanstvenofantastične serije poput Battlestar Galactice zamišljaju kako se svijest prenosi iz jednog tijela u drugo putem Cylonske tehnologije uskrsnuća, pozivajući nas da se zapitamo što uistinu definira život i identitet.

A ako svijest može biti nelokalna, postojati izvan granica tijela, što to govori o našoj sposobnosti percipiranja i stjecanja informacija i znanja izvan uobičajenih izvora informacija? Što ako bismo doslovno mogli pristupiti Akašićkim zapisima kako bismo dobili informacije o sebi, drugima i svjetskim događajima, bilo da su iz prošlosti, sadašnjosti ili mogućih budućih ishoda?

Daljinsko gledanje, nekoć tajni vojni program, a sada ga prakticiraju i vojno osoblje i civili, otvara fascinantnu mogućnost: da svijest možda nije ograničena tijelom ili s pet fizičkih osjetila. Ako je to istina, koji bi drugi aspekti stvarnosti mogli postati dostupni kroz prošireno stanje svijesti?

A onda postoje izvanredni slučajevi pamćenja koji dovode u pitanje naše pretpostavke. Oni djece koja su rođena s netaknutim sjećanjem na prošli život i sposobna su opisati ljude i mjesta gdje su nekoć živjela, čak i poznavati članove obitelji i opisivati mjesta gdje su nekad živjela. Neki od tih slučajeva su potvrđeni.

Dakle, što se događa sa sviješću u "između" fazi svakog života. Kamo ona odlazi?

Programi o alternativnim stvarnostima poput Stranger Thingsa daju nam uvid u "naopačke" (što zvuči kao osma sfera) i što tamo možda postoji, ali je zastrašujuće. Čini se da svatko tko tamo ode razvija posebne sposobnosti nad stvarnošću.

Različiti jezici. Različite metafore. Različita stoljeća.

Pa ipak, čini se da svi kruže oko istog dubokog pitanja.

Što ako svijest nije nusprodukt života, već temelj iz kojeg život nastaje?

Kad bi to bilo istina, mnoge ideje koje se sada čine nepovezanima mogle bi postati dijelovi mnogo veće slagalice. Koliko kontroliramo ili stvaramo svoju stvarnost?

Možda naša tijela nisu samo biološki strojevi, već izvrsno razvijena sučelja kroz koja svijest doživljava ovu fizičku stvarnost.

Možda ono što nazivamo duhovnim rastom jest usavršavanje tog sučelja.

Što ako ljubav, suosjećanje, zahvalnost i mudrost nisu samo vrline, već stanja svijesti koja nam omogućuju jasnije percipiranje stvarnosti i interakciju s njom na nove načine?

I možda najveća granica koja čeka čovječanstvo nisu duboka mora, svemir ili umjetna inteligencija.

Uklesano na Apolonovom hramu u drevnom grčkom okrugu Delfa, gdje bi proročišta djelovala kao veza između božanskog i naroda, jedno je važno načelo.

"Upoznaj sebe"

https://prepareforchange.net/