Moramo usmjeriti snagu našeg uma, moramo meditirati, prakticirati adekvatne tehnike joge i ne zaboravite da nam ova staza evolucije nudi najbolje metode da savladamo inerciju uma i srca, koji su uglavnom blokirani tenzijama, nerazumijevanjem i hladnoćom. Moramo uvijek težiti da ostvarimo nešto korisno u našoj egzistenciji, nešto svjetlije, nešto toplije i nešto ispunjeno sa mnogo više ljubavi.

Prije nego što poduzmemo bilo kakvu akciju, uzećemo trenutak za introspekciju (samoposmatranje), tako da možemo donijeti u našu dušu duboki mir, božansku harmoniju, ogromnu ljubav, a onda ćemo posvetiti Bogu plodove naše aktivnosti.

Početak je uvijek od suštinskog značaja. Ovo predstavlja trenutak u kojem su korisne snage pokrenute i usmjerene. Da bi smo djelovali što je moguće ispravnije, moramo uvijek započeti sa unošenjem božanske svjetlosti u naše biće.

Svi znamo da kada dođe noć, ne žurimo u tamu da uzmemo neku stvar ili da započnemo neku akciju. Prvo upalimo svjetiljku, pa tek onda idemo u akciju. Tako je isto i sa bilo kojom životnom aktivnošću: prvo se moramo osvjetliti, pa čak i povećati unutar sebe božansku svjetlost. Inače ćemo posrnuti u tami i pokucaćemo na mnoga vrata ali nećemo biti u mogućnosti da uradimo gotovo ništa duhovno. Ako smo budni, otvorićemo dobre mogućnosti za nas a ako, naprotiv, nismo lucidni, blokiraćemo te mogućnosti svim beskorisnim, čak destruktivnim mislima i gestovima koji nas vode u stalnu patnju.

Joginski adepti moraju postati svjesni da je način na koji započinju neko djelovanje veoma važan, pogotovo ako teže da odgovarajuća akcija bude plodonosna i ispunjena božanskim mirisima.

Onaj koji svakodnevno djeluje na pozitivian i božanski integrisan način, moći će zračiti taj božanski miris sa ogromnom snagom. Taj mora znati da je važno da razvije duboko korisno razmišljanje oko kojeg mogu sve ostale misli gravitirati.

Ako imamo precizan cilj za svaki dan, uzvišen cilj koji želimo postići, neke potpuno korisne orjentacije, onda će sve naše aktivnosti polako postati usmjerene, one će se kristalizirati, postaće organizovane i na taj način one će doprinjeti ispunjavanju duhovnog ideala koji nam je cilj na ovom životnom putu.

Živi svaki dan na najljepši mogući način

Čak i ako neke čudne, čak i negativne misli i osjećanja pokušaju da uđu u našu auru, one će lako biti eliminisane božanskom svjetlošću koja postoji u nama.

Dakle, sve energije našeg bića će biti uključene u praćenje ispravnog pravca koji smo odabrali. Zahvaljujući ovoj fundamentalnoj misli koju postavljamo kao sjeme u naš um i srce u početku svakog dana, mi ćemo biti u mogućnosti da se upišemo svake godine u veliku Božju knjigu života. U manifestaciji sve se sprema, memoriše u Akaša zapisu.

Ako živimo barem jedan divan dan, dan koji vjerovatno znači samo jednu sekundu u vječnom životu, ne samo da će taj dan biti spremljen u “kosmičku datoteku” (“bazu podataka”), ne samo da nikad neće umrijeti, nego će taj dan aktivirati (biti okidač za) buduće dane, koji će biti sve više i više slični tom danu.

Zato postavimo za cilj da živimo na jedan poseban način, svakog dana, zato što će taj dan uticati na ekstremno koristan način na one koji će to pratiti i ispuniti ih srećom, redom, ravnotežom i harmonijom.

Dozvolite nam da djelujemo na što je moguće širi način, tako će naše sjajni postupci biti korisni za svakoga. Za ovo, dovoljno je da promjenimo naš način razmišljanja, da imamo svijest da svaki od nas živi u ovom univerzumu, svako i svi smo intimno i duboko povezani sa univerzumom, u svakom trenutku.

Vi ste makrokosmički, djelujte makrokosmički

Ovdje je jedna veoma jednostavna vježba: mi smo između četiri zida naše sobe, fizički izolovani koliko je moguće, daleko od ostatka svijeta. Ipak, možemo stvoriti naviku da jednom nedeljno idemo van naše sobe uz pomoć naše misli, kako bi se proširili sve više i više kroz ogromni kosmos: naša kuća, grad u kojem živimo; zatim, zamislimo da je dotični grad dio regiona, a ovaj region je dio države u kojoj živimo, država je dio kontinenta, kontinent je na Zemlji a Zemlja je dio planetarne porodice u solarnom sistemu.

Ova duhovna vježba pomaže nam da postanemo svjesni činjenice da smo integrisani u univerzumu. Sada možemo vidjeti da je sunčev sistem dio galaksije i da je galaksija sićušni dio Makrokosmosa. Na ovaj način, postaćemo iznenađujuće svjesni da čak i ako smo sami u svojoj sobi, mi smo, takođe, rašireni u Makrokosmosu. I ako smo sada makrokosmička bića, zašto bismo si nametnuli bilo kakva ograničenja, zašto ne bismo širom otvorili naše oči i srce i rekli sebi da moramo češće vršiti aktivnosti koje su makrokosmičke?

Ova vježba nam daje lak pristup stanju ekspanzije u beskonačnost. Zašto ne koristiti plodove takvog stanja do maksimuma?

Veoma je važno otkriti nesumnjivu vrijednost dubokog unutrašnjeg mira. U tišini, mi pripremamo povoljne okolnosti za ispoljavanje božanskih entiteta. Oni veoma mnogo vole tišinu i uvijek čekaju na takve uslove, koje im ljudi, zbog svakodnevne uznemirenosti, pružaju veoma rijetko. Što je više evoluiralo ljudsko biće, to mu je potrebnije više tišine, dublji mir. U ovom očiglednom otsustvu života, takav čovjek osjeća svoj autentični misteriozni nagovještaj, to je zato što je pravi život, moćni božanski život - jasna velika tišina.

Tišina priprema uslove za pojavu i ispoljavanje božanskih entiteta. I kada su blizu, osjećamo iznad nas tajanstveni dah vječnosti. Mnogi božanski, nevidljivi entiteti konstantno dolaze dole kako bi nam pomogli.

Znajući ovo, ponudimo im u nama samima, što je češće moguće, povoljne uslove za dostizanje i čuvanje njihove pažnje. Sva ova božanska bića su uvijek spremna da nas posjete i ona uvijek traže mjesto u našem srcu, u našem umu, sa ciljem da djeluju i donesu nam mnogo duhovne radosti. Ali nedostatak zahvalnosti može da ih otjera.

Uzvišeni entiteti vole da mi cijenimo njihovu podršku i velikodušnost. Oni već znaju da su ljudi nesavršeni, slabi, djetinjasti, i oni imaju moć da previde njihove nedostatke, čak i više, kada pokažemo najviše grešaka, oni kažu: “Oprosti im Nebeski Oče, jer ne znaju šta rade, i zbog toga želimo da im pomognemo!” Ali ako primjete da ljudi ne cijene njihovo prisustvo i pomoć, božanski entiteti ih napuste. I to ne zato što oni trebaju njihova pažnju i zahvalnost, nego zato što oni znaju da nedostatak zahvalnosti sprečava ljudska bića u primanju duhovnih poklona koje oni mogu dobiti.

Otvorite kapiju da uđu anđeli

U stvarnosti, bez obzira da li zna ili ne, svako ljudsko biće je primalac Akašine kosmičke arhive. Apsolutno svi događaji su zabilježeni u mikrokosmosu našeg bića u eteričkoj, izuzetno suptilnoj misterioznoj supstanci, gdje ima mjesta za cijeli Makrokosmos. Na ovaj način, svi događaji u cijelom univerzumu, bez izuzetka, svi vrtlozi svjetova (čak i izgubljenih svjetova) šalju nam, u određenim okolnostima, misteriozne uvide koje su zabilježeni u našoj podsvjesti.

Često bez najave, neka osoba prima na taj način poruke iz cijelog makrokosmosa. Zato posebno kada počne da djeluje, da istražuje putem meditacije, kroz mentalni fokus ili kontemplaciju, određene aspekte koji je preokupiraju, ta osoba postaje onaj koji pretražuje i traži da proučava određene dokumente u biblioteci. Treba čekati neko vrijeme prije nego što se dobije odgovor, jer je ova biblioteka ogromna i toliko bogata da u nekim situacijama bibliotekari ne mogu pronaći traženi dokument odmah, ali u povoljnom trenutku kada odgovor dođe, tragaoc će reći: „Imam otkrovenje!“, ili „Imam sjajnu ideju!“ ili „Sada je sve jasno!“ U stvari ovo se dešava kada taj tragaoc dobije tačnu informaciju koju je tražio, i svi ovi fenomeni se odvijaju kroz ispoljavanje zakona rezonancije. Svi odnosi između bića u makrokosmosu prate ovaj tajanstveni zakon rezonancije. Na primjer, kada biramo neki telefonski broj, vlasnik tog broja će nam se javiti, na isti način izvjesni entitet će misteriozno komunicirati sa nama kada pošaljemo specifične misli koje vibriraju u jedinstvu sa tim entitetom. Na ovaj način postoji veza između nas i entiteta, bića ili mjesta na koje je naš um snažno usmjeren na sistematičan način. Ali svi oni koji imaju haotične i kontradiktorne misli su osuđeni na nesrećne susrete, zato što se povezuju sa entitetima koji tačno odgovaraju mislima koje oni emituju. Zato je veoma važno konstantno imati božansku ideju, zato što će to privući na magični način – ali na koristan magični način – sve entitete, bića i elemente koji će doprinjeti tom ostvarenju.

Božanska ideja, uzvišena ideja je kao natpis na glavnom ulazu, najavljujući mračnim, lošim duhovima: „Ne ulazi ovamo!” Tako da loši entiteti nikada ne mogu ući u naš život dok je božanska ideja upravo kao otvorena kapija za sve blistave duhove i za sve anđele koji će nam doći da nam pomognu i da nas nadahnu.

Fokusiranje na sjajnu bijelu svjetlost je veoma efikasna i moćna duhovna vježba. Ali moramo imati na umu da svi životni uslovi djeluju na nas u skladu sa pažnjom koju im pridajemo.

Dakle, ako vjerujemo da su neke okolnosti korisna, blagotvorna magija, mi ćemo pojačati njihov uticaj. Kroz naša razmišljanja i vjerovanja, mi uvijek imamo odlučujući uticaj, čak važniji od iskušenja sa kojima se suočavamo ili veoma teškim situacijama. Tada nas blistava bijela svjetlost prožima, čak i kada toga nismo svjesni, ali ako smo veoma pažljivi i ispunjeni aspiracijom, mi možemo učestvovati u ovoj aktivnosti sa čvrstim uvjerenjem da nešto fundametalno, božanskog, suštinskog značaja, neprestano raste i postaje obogaćeno unutar nas. Mi ćemo postepeno osjetiti nove božanske snage koje vibriraju u nama.

Postani nevezan kako bi se ponovo rodio

Prema načinu na koji započinjemo neku aktivnost, vezu ili čak avanturu, mi uglavnom možemo predvidjeti i kraj: ako je početak loš, kraj može biti jednako loš. U životu postoje događaji koji se otvore sa neumoljivom neumitnošću, događaji koje možemo predvidjeti sa preciznošću, kao što astrolozi rade sa pomračenjima, konjukcijama ili opozicijama planeta, jer se sve odvija u skladu sa apsolutnim kosmičkim zakonima. Ali moguće je da uz izvjestan napor ljudi koji su imali loš početak transformišu tok događaja tako da krajnji ishod ne bude kao početak. Tamo gdje se tajanstvena moć manifestuje, osoba može u svako doba da se umiješa u cilju da promjeni određene aspekte; to mogućnost da se suzbije, doda, da se sublimira nešto. Nakon toga, život nije više tako mehanički, postaje svjesniji i suštinski duhovan, zato što božanski duh postavlja svoj pečat na njega. To se posebno dešava u situacijama kada se duh pročišćava, postaje savršen, harmonizuje se, i ispoljava se u potpunoj svojoj moći.

Ponekad, u materijalnoj sferi stvari se odvijaju bez milosti za nas; ali u duhovnoj sferi ništa nije zauvijek, duh se uvijek može umiješati sa ciljem da stvara čuda. U Jevanđelju se kaže: „Ne možeš istinski živjeti osim ako umreš.“ Svakako će neki od vas reći da ne osjećaju to kao umiranje; ali ovo samo pokazuje da nisu razumeli.

Umrijeti sa ciljem da živimo znači umrijeti u inferiornom svijetu, u svijetu nereda, zla i zloćudnih sjenki, demona, kako bi se rodili u superiornom svijetu, svijetu harmonije, božanske ljubavi i božje svjetlosti. Ne možemo živjeti u isto vrijeme i u blatu i na nebu, uprkos glupim idejama koje neki ljudi imaju, koji žive potpuno neizbalansirane živote, zamišljajući da će Božanstvo zapravo doći njima. Nebo je zatvoreno takvim bićima. Kada zapadnemo u niža stanja, ponosa, ljubomore, bijede, ogovaranja, mi više nemamo pristup rajskim sferama; one su blokirane za nas.

Nuđenje svog života Bogu u potpunosti je nešto sasvim drugo. I oni koji skoro konstantno rade za uljepšavanje, obogaćivanje, uzdizanje i harmonizaciju svog unutrašnjeg bića će se osjećati vrlo dobro ovdje i sada i moći će da prime mnoge božanske goste u svoju dušu. Bitno je shvatiti da božanski blistavi duhovi, svaki od njih, veoma je srećan da posjeti takvo mjesto.

Obratite pažnju na susrete koji se odigravaju u vašem svakodnevnom životu, ako na primjer, mi primamo goste veoma lijepo, u vrlo privlačnom mjestu, nudeći im bogate obroke, prijatne šetnje do šarmantnih mjesta, izuzetnu muziku, izvanredna stanja sreće, pa kako oni nebi poželjeli ponovo doći? Isto je tako i sa duhovima svjetlosti pa čak i sa anđelima. Ako oni pronađu u našem biću, u našem unutrašnjem mikrokosmosu, čistu i svetu odaju, gdje je ljepota, sklad, ljubav i uzvišeno kraljevstvo, rado će se vratiti nazad ponovo i zašto ne, mogu se čak naseliti i zauvijek u našem biću i mi ćemo biti u mogućnosti neprestano biti blagoslovljeni njihovim prisustvom.

Izađite iz podzemlja da vidite sunce

Vrijeme je da se otkrije istinsko značenje snage duhovne zajednice. Većina od nas još ne zna i ne zapaža intuitivno šta je ova sila u mogućnosti da postigne na planetarnom nivou. Ovo je analogijska slika. Postoje mjesta u svijetu gdje inžinjeri grade veoma moćne mašine na snagu vjetra (vjetrenjače), koje proizvode struju, koja se koristi za snabdjevanje velikih regija. U trenutku kada veoma moćna duhovna zajednica djeluje složno, to pokreće gigantske rezonantne fenomene; to je kao baterija, kao mreža mašina na snagu vjetra koja proizvodi struju i može generisati veliku energiju kako bi projektovali duhovno svjetlo veoma daleko u prostoru i da generišu odgovarajuće efekte na nivou planete. Zato je važno shvatiti da su ljudska bića poput baterija i najčešće je dovoljno ujediniti ih i staviti ih u kontakt sa božanskom jedinstvenom idejom, i suštinski korisni tokovi koje će onda projektovati će biti primljeni od mnogih drugih bića u cijelom svijetu.

Neki od nas meditiraju bez svjesnosti o tome da ove duhovne aktivnosti pružaju velike mogućnosti za dobrobit cijelog čovječanstva. Vrijeme je da postanemo veoma svjesni i tako djelujemo što je moguće češće, te da na taj način, svjetlost Božjeg Kraljevstva bude primljena od što je moguće više ljudskih bića na Zemlji.

U stvarnosti, tijelo je ogrtač duše i riječ je ogrtač misli. Osjećanja, misli, suptilne sile koje se manifestuju u nama i kroz nas, svako od njih ima izvjesnu odoru. Sva stvorenja, svi entiteti imaju svoje odore i u skladu sa tim odorama mi možemo prepoznati bića koja se skrivaju u njima ili iza njh. Kamen, životinja, biljka, drvo su različite odore iza kojih se određeni entiteti skrivaju. Neophodno je meditirati na cvijeće, na oblike i boje koje uzimaju, kako bi na taj način spoznali misterioznu prirodu bića koja nose takvu odoru. Moramo se zapitati zašto ljudi imaju plave, zelene ili crne oči. Zapravo ove boje su odore koje izražavaju kvalitet ili vrline koje ne primjećujemo kada smo neupućeni. Ova misterija u vezi ogrtača je toliko duboka i velika da je možemo uspješno proučavati čitavog života.

Oni od nas koji se nastavljaju žaliti da Bog ne odogovara na naše molitve, moraju postati svjesni da je normalno što ne primamo odgovor, zato što su za nas odgovarajuće molitve u stvari zahtjev koji upućujemo Njemu, čekajući da nam On dođe i pronađe nas na mjestu na kojem se nalazimo. Ali mi ne mijenjamo ništa u našem pogrešnom ponašanju ili pogrešnom načinu na koji mislimo.

Mi zamišljamo da će Bog doći i izbaviti nas iz pakla u koji smo potonuli vlastitom zaslugom. To je isto kao kad poslije silaska u duboki podrum ili pećinu, mi molimo sunce da dođe i donese nam svjetlost. Sunce nam ne može doći .

Naša je obaveza da izađemo iz podzemlja i primimo njegovu blagotvornu svjetlost. Podrum ili pećina označavaju sve loše unutrašnje manifestacije našeg uma i srca, sve loše navike od kojih ne želimo odustati. Ali ako želimo svjetlost, mi smo oni koji se moraju kretati prema Bogu, težeći grčevito da poboljšamo našu dominantnu frekvenciju vibracija. A ako smo odlučni krenuti prema Njemu, uvjerićemo se u istinitost mudre izreke: „Kada napraviš korak prema Bogu, Bog napravi devet koraka prema tebi ” Ponudimo Bogu naš život govoreći: „Dragi Bože, Ja sada nudim Tebi svoj život, Za mene Ti si sve. Znajući to, ja Te molim, Vodi me, prosvijetli me, i daj mi snagu, Manifestuj Svoju ljubav kroz mene, Neka Tvoja volja bude moja volja. ”

www.joga-shambala.com