21. travnja, uoči Dana Planete Zemlje u ugodnom ambijentu Himalajske slane spilje na Trešnjevci, prigodno je predstavljena antologija književnice Ane Horvat "Subića". Knjiga je zanimljiva već po tome što po prvi puta u hrvatskoj književnosti na jednom mjestu daje pregled i presjek pjesama hrvatskih pjesnika koji su kroz povijest, pa do današnjih dana pisali o životinjama.

Pjesme govore o konjima, psima, mačkama, vrapcima, egzotičnim vrstama, paucima, pa čak i o štakorima....

Mnoge od njih su tužne, govore o patnji bića na Zemlji koja su posve obespravljena, i često izložena neprimjerenim uvjetima, postupcima, pa i najstrašnijim torturama....

"Bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.."-rečenica je iz poznatog pisma Poglavice Seattle-a, koju bijeli čovjek ipak nije ispoštovao u svojem nesmiljenom nastojanju da pokori i podjarmi...

Jedna starija simpatična gospođa na predstavljanju knjige ispričala je istinit doživljaj svog poznanika kojem se jednog dana tijekom ručka sa stropa spustio pauk pokraj tanjura, a ovaj mu se smilovao, i umjesto da ga potjera, pružio mu je komadić sira...

Prijateljstvo pauka i čovjeka nastavilo se neko vrijeme, i njih bi dvojica gotovo svakodnevno ručali zajedno..

Međutim, nakon izvjesnog vremena, čovjek je morao preseliti iz tog stana u drugi, u istoj zgradi, ali nekoliko katova niže....

Ipak neko vrijeme po useljenju, tamo oko ručka, ugledao je kako se sa stropa spušta njegov stari prijetelj....

Tko su dakle subića?....

subića su bića u našoj okolini, koja iako nisu ljudi, čeznu za toplinom, ljubavlju..životom...

Budite dobri prema svojim subićima!