Sebičnost

Sljedeci veliki test na duhovnom putu je transcendiranje sebicnosti i samoživosti. To je uistinu pošast na Zemlji. Zadivljujuce je vidjeti ponekad kako neki od glavnih duhovnih ucitelja i inicijanata na veoma visokoj razini još uvijek vide život kroz lecu sebicnosti.

To proizlazi iz njihove visoke razine razvoja u duhovnim stvarima, ali slabog razvoja na psihološkoj razini. Oni cesto nisu naucili ispravno odgajati svoje unutarnje dijete. Kada si netko dozvoli da bude voden s unutarnjim djetetom tada ce biti veoma sebican kao što su sva djeca prema definiciji. To takoder proizlazi iz toga što nikada nisu bili trenirani u razlici izmedu razmišljanja negativnog ega i Kristovog razmišljanja.

Prema mojem iskustvu vecina svjetlosnih radnika je veoma slaba u ovom podrucju. To nije osudivanje vec samo glasan poziv koji upucujem svojim citateljima da to razviju što je više moguce u Sebi a zatim da obuce druge da ucine isto. Mi nemamo dovoljno duhovnih savjetnika da rade tu vrstu posla.

Svi mi moramo nauciti otpustiti svoju vlastitu sebicnu lecu i vidjeti vecu sliku. Moramo nauciti nositi mokasine naše brace i sestara. Moramo nauciti prigrliti suprotnost sebicnosti što je nesebicnost i pomaganje drugima.

Kvaliteta potpune i kompletne nesebicnosti je znak pravog duhovnog Majstora. To ne znaci da ponekad pravi duhovni Majstor nije duhovno sebican. Kljucni princip ovdje je da su oni duhovno sebicni, a ne negativno egoisticno sebicni.

To se može pojaviti u terminu posjedovanja ispravnih granica ili potrebe da se sve vrijeme impersonalno voli, ili samo briga oko fizickog tijela kako ne bi pregorjelo u služenju.

 Svijest istinskog duhovnog Majstora vidi sve iz grupnog tijela a ne iz lece samo unutarnjeg djeteta, negativnog ega i fizickog tijela.