Usnuo sam san da razgovaram s Bogom. 

"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" reče Bog.

"Ako imaš vremena" rekoh.

Bog se nasmiješi. "Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?"

"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

Da im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadasnjosti ni u budućnosti.

Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"

Osmjehujući se, Bog odgovori:

-"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.

-Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.

-Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...

-Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.

-Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izlijeći.

-Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

-Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to neznaju izreči niti pokazati.

-Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.

-Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjet je različito.

-Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...a ipak ih voli.

-Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati."

Ljudi će zaboraviti što si rekao.
Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.

Mislim na tebe.

 

Neale Donald Walsch