kategorija - poezija, priče, razmišljanja, samorazvoj...sami pojmovi...etikete o kojima dobijam neki svoj sud sta bi trebalo znacit To...ionako je sve subjektivno...al opet znam osjecam sve je jedno, jedno je sve...life is like a box of chocolate...you never know...forest gump...srce je to koje stvara psihicku stvarnost...um je taj koji vjecno radi analize, tj paralize...nije ni cudo da svi veliki mudraci teze tom idealu ne umu um bez misli i zelja, zvuci kontradiktorno, samo naizgled paradoksalno, jer zivot se ocituje u paradoxima...da spasis dusu trebas je izgubit...da imas zivot trebas odustat od njega...znam svi mi volimo kad je neko s nama kad nas bodri, kad nam pruza potporu, kad nam govori istinu koja uvijek boli...al opet nema niceg izvan nas....ljubi bliznjeg svog ko samog sebe...u odnosu na ego taj stav je nemoguc....ja ti on mi vi oni. Isus nije tako gledao jer nije pravio takvu razliku. On je u svemu i nicemu vidio Sebe, Ja Jesam...kazu neki ovo je sve samo Bozji san...al opet neradi se o tome, jel ljudi od iluzije rade realnost il od realnosti iluziju...emocije su blagoslov a i kriz ljudi...no zivot je tek film na platnu, ide zraka Svjetla pada na platno nizu se scene, igrokazi, mijenjaju se uloge, glumci, saptaci, publika...sve je jedno jedno je sve...istina ljubav rad...bez puno sarenih parola viđenja ja mislim ovako ti mislis ovako ja sam u pravu ti nisi u pravu...to nema smisla. Zivot je tek bljesak svjetlosti na vjecnom platnu nema smisla se gubit u hodnicima proslih dana, ogovaranjima, pohlepi, nerazumijevanju...al opet cim vidim da sa svijetom nesto nije u redu zapitam se sto nije sa mnom u redu...svijet je onakav kakav je i kakav treba biti...sve je odraz Boga, nema niceg izvan te Savrsene Svijesti...sve sto postoji je sada...i tada odnosno sada....i mi cemo sjat odnosno vec sjajimo poput zvijezda na nebu...s porukom A.B.Simica - Covjece, pazi da ne ides malen ispod zvijezda...univerzum jedino gdje i postoji je u umu...srce slusa razum...istina ljubav rad.