Čitam članak na internet stranici o Centru za socijalnu skrb Duga Resa
Odjel maloljetničke delinkvencije ustrojen je u svim centrima socijalne skrbi, pa i u Centru za socijalnu skrb Duga Resa sukladno zakonu socijalnoj skrbi Republike Hrvatske.To je poseban oblik zaštite djece i mladeži sa zadaćom socijalnog radnika u svim fazama postupka prema maloljetniku počevši već s policijskim istražnim radnjama,ako nije nazočan roditelj te tijekom cijelog kaznenog postupka od utvrđivanja činjeničnog stanja do predlaganja sudske mjere.Od suda izrečenu odgojnu mjeru prema maloljetniku provodit će se socijalni radnik nadležnog Centra za socijalnu skrb. Ovisno o vrsti mjere može koristiti ustanove i zavode socijalne zaštite, domove za odgoj djece i mladeži, savjetovališta za određeni oblik prevencije te po potrebi voditelja mjere.
Iz ovoga proizlazi da je društvo poduzelo odgovarajuće mjere na suzbijanju maloljetničke delinkvencije. Prisjetimo li se Luke Ritza, simbola nasilja maloljetnih delinkvenata prema maloljetnicima, vidjet ćemo da to nije baš tako.
Prekršajni zakon spominje pojam maloljetnika ovako:
Članak 64.
(1) Maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila osamnaest godina života.
(2) Mlađi maloljetnik je osoba koja je navršila četrnaest a nije navršila šesnaest godina života.
(3) Stariji maloljetnik je osoba koja je navršila šesnaest a nije navršila osamnaest godina života.
Prekršajni zakon dijeli ljude temeljem dobi, pa su eto i maloljetnici zaštićeni, mogu kršiti zakone, ali na njih se prekršajne kazne teško primjenjuju.
Kako to da su toliko zaštićeni:
Članak iz Zakona o policiji kaže:
Članak 24.
Policijske ovlasti prema maloljetnim osobama, mlađim punoljetnim osobama i u predmetima kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika primjenjuju policijski službenici posebno osposobljeni za poslove suzbijanja maloljetničke delinkvencije.
Iznimno, policijske ovlasti primijenit će drugi policijski službenik ako zbog okolnosti slučaja ne može postupati policijski službenik posebno osposobljen za poslove suzbijanja maloljetničke delinkvencije.
Policijske ovlasti prema maloljetnoj osobi primjenjuju se u nazočnosti njenog roditelja ili skrbnika, osim ako zbog posebnih okolnosti ili neodgodivosti postupanja to nije moguće.
Svjedoci smo sve učestalijih ispada u kojima maloljetnici tuku maloljetnike sve do smrti. U tim akcijama maloljetnici-nasilnici zaštićeni su svojom maloljetnošću kao lički medvjedi. Istovremeno maloljetnici-žrtve nisu zaštićeni ničim, osim grobom.
Kad je riječ o maloljetničkoj delinkvenciji, onda cijelo društvo, uključujući pravobranitelje i sve ostale, skače u zaštitu maloljetnog delinkventa. Policija gotovo da nema nikakvih ovlasti, pa iako uhvati maloljetne delinkvente, uslijed nedostatka adekvatne zakonske regulative, pušta ih na ulicu. Jer ulijeću dječji pravobranitelji, pa se čak može dogoditi da i policajci budu optuženi za prekomjernu uporabu sile.
Malo se radi na rješavanju ovog problema, zato jer je situacija svakim danom sve gora. Počelo je u Zagrebu, nastavilo se u Rijeci, vidimo da je i Osijek na dnevnom redu...kraja ni konca tom zlu se ne vidi.
Površnom analizom tog problema, dolazi se do zaključka da je uzrok povećanog broja maloljetnih delinkvenata težak život. Sve se svaljuje na trenutnu krizu. Pri tom se gubi iz vida da smo težak život imali i neposredno nakon drugog svjetskog rata, pa maloljetničkih bandi nije bilo nigdje. Dakle, priča o teškom životu može se slobodno odbaciti.
Priča koju ovdje treba otvoriti jest priča o neodgovornim roditeljima....onima kojima je ovo društvo povjerilo odgoj djece. Roditelji su ti koji pred djecom određuju što je društveno-prihvatljiv, a što nije društveno-prihvatljiv postupak. Djeca su kao spužvice, koje upijaju roditeljska gledišta na svijet i život. Roditelji su ti koji nemaju vremena baviti se svojom djecom, ali imaju vremena provesti sate kod frizera, ili na nogometnim utakmicama, ili pred televizorima gledajući beskrajne sapunice ili sportska događanja, dok im djecu odgaja ulica.
Pa onda, ako maloljetno dijete nije krivo za svoje ponašanje, tko je onda kriv? Onaj isti, bez čijeg prisustva policajac ne može provesti zakonom propisane mjere, a to je roditelj! Dakle, ako odrasla osoba pretuče drugu osobu, pa za to osobno kazneno odgovara, proizlazi zaključak, da ako maloljetno dijete pretuče drugu osobu, a nije pravno sposobno kazneno odgovarati, umjesto njega kazneno odgovarati treba roditelj.
E sad postavljam pitanje, hoće li umjesto ubojica Luke Ritza u zatvoru završiti njihovi roditelji na dugogodišnjim robijama za izvršeno djelo ubojstva? Neće. Tako ni za ovo najnovije ubojstvo djeteta u Osijeku, tako ni za ono premlaćivanje djeteta u Rijeci. Zašto neće? Zato jer nam zakoni nisu usklađeni!
Roditeljstvo ne smije nositi samo pravo na imanje djeteta, već i odgovornost za njegove čine. Samo odgovorno društvo može ići naprijed. Treba mijenjati kazneni zakon na način da maloljetnik dobiva kaznu istu kao punoljetnik, samo što će njegovu kaznu umjesto njega odslužiti njegov roditelj. Ovo je nužno u svrhu zaštite od nasilja odnosno zaštite ustavnih prava građana koji nisu nasilnici.
Ovo društvo treba se već jednom odlučiti želi li suzbiti nasilje i zaštititi obične građane od nasilja, ili ne želi. Ako ne želi, onda nam bijela kuga ni nije potrebna, poubijat će nas zaštićeni maloljetni nasilnici, kojih je svakim danom sve više. Ukoliko se ta stvar ne uredi na način da će se nesavjesni roditelji spremati u zatvore zbog neizvršavanja svoje roditeljske dužnosti, Hrvatske nam uskoro neće ni trebati, jer nas neće ni biti. Hrvatska mladost seli na groblja, a maloljetnički delinkventi zauzimaju njihova mjesta. Vrijeme je da se nešto učini po tom pitanju.
Ili će roditelji maltretirane djece početi uzimati stvari u svoje ruke. A onda će biti prekasno.
bglavac
edin.kecanovic
