Jednom godišnje mještani bi se zatvorili u kuće, sačinili dva popisa, a potom se okrenuli licem prema najvišoj planini i podigli prvi popis prema nebu.

     «Evo, Gospodine, mojih grijeha prema tebi», izgovorili bi, čitajući zatim pogreške koje su počinili. Trgovačke prijevare, preljubi, uvrede i tome slično.

     «Mnogo sam griješio, i molim za oprost za sve čime sam Te povrijedio.»

     Nakon toga ljudi bi iz džepa izvukli drugi popis, podigli i taj prema nebu, okrenuti prema istoj planini. I izrekli bi otprilike ovo:

     «A sada, Gospodine, evo popisa Tvojih grijeha prema meni: primorao si me na pretežak rad, kći mi je oboljela unatoč mojim molitvama, okraden sam kad sam živio najpoštenije, patio sam više no što zaslužujem.»

      Pročitavši i drugi popis, zaključili bi obred:

     «Bio sam nepravedan prema Tebi, i Ti si bio nepravedan prema meni. Kako je danas Dan oprosta, ti ćeš zaboraviti moje grijehe, ja ću zaboraviti Tvoje i moći ćemo živjeti u zajedništvu još jednu godinu,,,»