A hebi ga, opet me je otkrila..Kako je samo uspjela prepoznati svoj vlastiti miris iz kloake vlastitih odbačenih nesavršenosti...I tako, maestro joj zasvirao refren ljubavi, a ona se opet vraća u triplicitet vlastitoga postojanja: svome ja-u kojem je egzaltirana, svome ja-u kojem se raduje, svome ja, koje joj je u vlastitom licu.. Pa pravi svoju vlastitu sudnicu,  gdje na zatvorena vrata izbezumljeno lupa Gospon bog, da ga bar pusti da prisustvuje suđenju, al- stražari su jači.. Što ja imam sa tobom, Bože, previše si subjektivan, previše voliš, postao si mlak, popustile su ti uzde..

Pusti mene snažnu, da budem tvoj branitelj i tužitelj.. Shvati, tebi trebaju takvi kao ja..bez njih će svijet propasti, sve če otići na doboš, sve što si ti u zakonima naredio da se izvrši..

Nemoral, blud, sloboda i raspuštenost, sve se otelo kontroli..Svatko želi voljeti svakoga, nitko nikoga ne osuđivati..Moj Tajo, svijetu treba čvrsta ruka..

A moja je čvrsta kao čelik.. Život za tebe dajem, samo nemoj ulaziti u ovu sudnicu, gdje ja sudim i određujem pravila..I nije važno ako nema svjedoka da brane optužene.. Ja sam i svjedok..Kad netko kaže da je crn--onda je crn, i ne postoji šansa da pobijeli..Kad za nekog kažu da je zalutao, ja ga svrstavam u tor, gdje ga prvo moram reprogramirati, da bude poslušan i uredan član tvoje vojske..

A obično to ne ide tako lako..

Evo, puna sudnica prokletih, posla preko glave.samo ti odmori, Bože, sve ću ja to dovesti u red..

Ljubav?

ma daj...To dolazi kasnije, ako netko traži oproštaj, pa je zaluži inače, au revoir--u jezero pakleno, na dezintegraciju..

I molim te, Tajo, prestani razvaljivati vrata.. Kad dođe vrijeme, pustit ću te unutra..

Tvoja, Katica...