Šopenhauer: Zašto društvo nagrađuje osrednje i isključuje kvalifikovane?

U političkom životu, u nauci, umjetnosti i akademiji, "mediokritet" lakše raste. Pravi talenti se često primjete ili kasno ili nikad.

Ali zašto? Hajde da ispitamo ovu dosadnu činjenicu iz Šopenhauerove tačke gledišta...

Schopenhauer piše ovako:

"Osoba koja misli da može biti popularna u društvu sa inteligencijom i razumijevanjem je još uvijek početnik koji nije naučio životne činjenice. Velika većina ljudi je ljubomorna na ove osobine i zamjeraju ljutnju. Ovaj bijes se često potiskuje, čak ni sebi ne priznaje pravi razlog. Međutim, dešava se ovo: osoba koja razgovara sa nekim shvata da je druga osoba mnogo pametnija od njega. I nesvjesno dolazi do ovakvog zaključka: 'Pa i ova osoba vidi moju nedoraslost i prezire. ’ Ova misao rađa ugrađeni bijes i mržnju. "

Schopenhauer ovdje opisuje neprijatnost koju ljudi doživljavaju kada se susreću sa inteligencijom kao neku vrstu "osjećanja udaljenosti" (po Nietzscheovim riječima, "patos distance"). Kada ljudi vide inteligentnu osobu, nesvjesno se sjete sopstvenih nedostataka, koje ih uznemiruju iznutra.

Prema Schopenhaueru:

"Pokazivanje inteligencije indirektno je reći 'ti si glup' osobi ispred sebe. Ovo mnogima stvara nepodnošljiv osjećaj poniženja. Zato što svi žele da vide sebe kao inteligentne, a poređenje je teško tolerisati. "

"Ljudi znaju da je stvar na koju su najviše ponosni inteligencija. Jer inteligencija je ono što ih odvaja od životinja. Dakle, ne želiš priznati da je neko pametniji od tebe; a kad to shvatiš, reaguješ bijesom ili uvredom. "

Dakle ljudi psihički vrijeđaju nekog superiornijeg od njih i svedu situaciju na nivo 'volje'. Nisu jednaki u mentalnom polju, ali na polju volje - ljutnja, uvreda, prezir - osjećaju se jednaki.

Schopenhauer nastavlja:

"U društvu se poštuje položaj ili bogatstvo. Ali inteligencija nikad. Neznanje je najčešća stvar sa kojom se inteligencija može suočiti. Ako se primijeti, to se doživljava kao arogancija ili privilegija na koju vlasnik nema pravo da se ponosi. "

Pokazivanje inteligencije u društvu često sa sobom nosi kaznu. Ljudi će iskoristiti priliku da te ponize.

U ovom trenutku, to me podsjeća na Sa'dijeve riječi:

"Budale se sto puta više ne žele družiti sa mudracima; mudraci se klone budala samo malo. "

I najnevjerojatniji komentar koji je uslijedio:

"Biti glup je prednost imati društveno okruženje. Baš kao što osoba koja želi da se osjeća mentalno superiorno želi da bude sa onima koji su inferiorni sebi. "

Schopenhauer naglašava da inteligencija izaziva usamljenost. Ljudi guraju inteligentne ljude nesvjesnom ljubomorom, a onda izmišljaju izgovore da ih diskredituju

Nasuprot tome, neko sa niskom inteligencijom može biti skladniji, skromniji i pun ljubavi. Zato što mu je potrebno njegovo okruženje. Evo zašto osrednji u političkom životu, nauci, umjetnosti i akademiji ubrzano rastu, kvalificirani se ignorišu.

Pozdrav svim članovima Magicusa:

L.P.