Zapovjednik Joseph Lokoi proživio je dva civilna rata u južnom Sudanu, ali ožiljci na njegovom tijelu nisu posljedica borbi. Svaki od ožiljaka mjesto je na kojem se gvinejski crv probijao kroz njegovu kožu iz unutrašnjosti tijela. Radi se o vodenom parazitu koji izgledom podsjeća na špagete, a može narasti do jednog metra.

Nakon što u svom domaćinu živi i do 14 mjeseci počne otpuštati kemikaliju kako bi smekšala meso, nakon čega napravi mjehurić i izlazi iz tijela da bi izlegla milijune ličinaka.

Voda: spas i izvor zaraze

Kad je osoba zaražena ovim crvom i on počne probijati kožu, većina žrtava traži prvo jezero, močvaru ili rijeku u nadi da će joj voda donijeti olakšanje. Ličinke tako završe u vodi i prenose se na druge ljude. Takva voda se prije konzumacije treba prokuhati.

Sudan je zemlja u kojoj se nalazi četiri petine svjetskih slučajeva zaraze gvinejskim crvom. Stanovništvo se najčešće parazitom zarazi u vrijeme kišnog razdoblja.

Za parazita nema lijeka, a jedino kako ga se može istrijebiti je da ljudi promijene svoje ponašanje. Ukoliko se uspije sve one koji su zaraženi gvinejskim crvom držati podalje od vode koju ljudi piju i u kojoj se kupaju, crv će nestati.

Pokušaji pomoći

Godine 2006. u svijetu je bilo 25.217 prijavljenih slučajeva zaraze, a od toga 20.000 je bilo samo u Sudanu. Slučajevi zaraze često se javljaju i u Gani i Nigeriji.

Od tada su se u Sudanu počele primjenjivati mjere kojima se treba smanjiti broj slučajeva zaraze kao što su posebni filteri za pitku vodu, koja se prethodno tretira kemikalijama. Diljem Sudana volontira oko 25.000 osoba koji motre 22 tisuće sela u kojima broje crve koji izađu iz kože i procjenjuju proširenost zaraze. Oni se također brinu o tome da zaražene osobe ne ulaze u vodu.

Mnogi vjeruju kako je upravo proces izvlačenja crva iz tijela zaražene osobe porijeklo simbola koji se povezuje s medicinskim zanimanjima: životinja slična zmiji omotana oko štapa.

Pad najvrjednije populacije

Riješi li se problem zaraze gvinejskim crvom na području Sudana došlo bi do mnogih društvenih i ekonomskih poboljšanja, ali i smanjivanja individualnih patnji.

Stručnjaci procjenjuju kako farmeri riže, samo u Nigeriji godišnje izgube 20 milijuna američkih dolara zbog toga što se radnici zaraze crvom.

Parazit sam po sebi rijetko ubija, iako sekundarne infekcije rana mogu dovesti do smrti. Ipak, crv iscrpljuje tijelo zaražene osobe iz njega krade sve važne nutrijente i otežava kretanje.

Bolest pogađa jednako i muškarce i žene i to najčešće one koji pripadaju dobnoj skupini od 16 do 35 godina, a koja je u naponu snage.

Gvinejski crv najčešće izlazi iz mesa nogu ili stopala, ali nije rijetkost i da se probijaju iz glave, očiju ili spolnih organa

www.javno.hr