Aronija je izuzetno ljekovita i korisna biljka,potječe s istoka Sjeverne Amerike, gdje se uz Aroniu melanocarpu ( crnoplodnu aroniju ) još može naći i Aronia arbutifolia ( crvenolisna aronija ). Stanište ove dvije vrste su uglavnom kisela i vlažna tla,  s 1000 – 1200 mm oborina na godinu, na području od Kanade do Floride, no iako je aronija porijeklom s američkog kontinenta, prava vrijednost ove biljke prepoznata je u istočnoj Europi.

 

Botanički opis

Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko istoznačnica za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa. Postoje dva hibrida vrste sorbus, naime, x sorbaronia dippelii (aronia melanocarpa x sorbus aria; crnkastocrveni plodovi) i x sorbaronia sorbifolia (a. melanocarpa x sorbus americana, tamnosmeđecrveni plodovi).

U prirodi aronije je listopadni grm, visine 2-3  metra visine i  2,5 metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli cvijetovi koji se nalaze na kiticama. U klimatskim uvjetima kontinetalne Hrvatske cvate krajem travnja. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, a u jesen dobivaju dekorativnu žarko crvenu boju.

Tek nakon razvoja listova, krajem travnja, pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedinačni cvjetovi bijele su boje, široki 12 mm i skupljeni  u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i od 30 cvjetova. Cvatnja traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vjetrom.  Aronija je samooplodna biljka.

Okrugli, ljubičastocrveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovito se pojavljuju u velikom broju. Riječ je o sitnim jabučastim plodovima, vrlo sličnima mušmuli. Promjer jednoga ploda iznosi 6 – 13,5 mm,  a težina 1,0 – 1,5 g. Plodovi su u početku prekriveni bjelkastim slojem, bez kojega izgledaju kao da su lakirani. Plodovi dozrijevaju u kolovozu. Meso ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i trpku aromu koja podsjeća na borovnice  U plodovima nema koštica, kao u jabukama i kruškama, a sjemenke su sitne.

Uzgoj aronije započeo je u bivšem SSSR-u. Još početkom 20. stoljeća slavni ruski biolog  Ivan Mičurin je križao aroniju s vrstama Sorbus (oskoruša) i Mespilus (mušmula). Budući da su iskustva s tom vrstom divljeg voća bila dobra, aronija je 1946. godine u SSSR-u prvi put bila priznata kao vrsta voća te preporučena za sadnju u okrugu Altaj. Sljedećih se godina sadila u sve većoj količini. Tako je samo 1948. godine na području današnjeg Sankt Peterburga  bilo zasađeno 20 000 sadnica, u različitim eksperimentalnim nasadima. Godine 1971.  aronija je u Rusiji bila zasađena na ukupnoj površini od 5400 ha. U to vrijeme već se uzgajala i u Moldaviji, Bijelorusiji i Ukrajini.

 

Već u ranim osamdesetim godinama prošloga stoljeća ta se vrsta počela pokusno uzgajati u Bugarskoj, u tadađnjoj Čehoslovačkoj i u skandinavskim zemljama..  Sorte koje se ondje uzgajaju ( Aron, Nero i Viking ) relativno su nove i potječu iz Slovačke i Skandinavije.

Aronija se smatra izuzetno ljekovitom biljkom. Proizvodi od ploda aronije su prepoznati kao namirnice koje podižu kvalitetu života tj „funkcionalna“ hrana. Kako bi se otkrili svi pozitivni učinci  aronije na zdravlje čovjeka provode se znanstvena istraživanje a Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i  na američkom Međunarodnom sveučilištu  na Floridi

 

Aronija je odlična za pomoć pri tegobama izazvanim: slabokrvnosti, tlakom, probavnim tegobama, migrenama, povišenim šećerom, također plod ove voćke, zbog svojih antioksidativnih svojstava, je odličan za ublažavanje stresa i sindroma kroničnog umora. 

 

Učinak na zdravlje

U bivšem SSSR-u aronija je zbog sastojaka važnih za medicinu bila svrstana u ljekovito bilje. Tako se ona, naprimjer, koristila za proizvodnju vitaminskih tableta, ali i lijekova protiv kapilarnih toksikoza, anacidnog gastritisa i krvarenja.

Plodovi aronije pomažu kod:

• dječjih bolesti,
• bolesti jetre i žuči,
• upala želuca,
• alergija,
• kožnih bolesti,
• reguliranja krvnog tlaka.

Aronija je odlična za pomoć pri tegobama izazvanim:

• slabokrvnosti,
• tlakom,
• probavnim tegobama,
• migrenama,
• povišenim šećerom,
• također plod ove voćke, zbog svojih antioksidativnih svojstava, je odličan za ublažavanje stresa i sindroma kroničnog umora.

Zanimljiv je podatak da su nakon černobilske nesreće ishranom plodovima aronije ublažavali probleme izazvane zračenjem.
Nadalje, plodovi aronije prerađuju se kao sušeno voće koje je bogato aktivnim tvarima vitamina P.

 

Kemijski sastav

Aronija se posebno odlikuje visokim udjelom antocijana, prirodnog izvora boje, vrlo poželjnog u prehrambenoj industriji. Ona također sadrži veliku količinu tvari aktivne na vitaminu P što je od velike važnosti za zdravu prhranu. I udio ostalih vitamina vrlo je velik. Tako je, naprimjer, dovoljno 100 g plodova za zadovoljavanje srednje potrebe za folnom kiselinom.Osim toga, u aroniji ima i dovoljno minerala , ponajprije željeza , a količina joda je također relativno visoka. U odnosu na relativno visok sadržaj šećera od oko 10%, sadržaj kiseline od 1% relativno je nizak. Osim toga, tu je i pektin do 0,75%, dok se udio tanina zriobom smanjuje od 0,6% na 0,35%.

Zanimljiv je podatak da su nakon černobilske nesreće ishranom plodovima aronije ublažavali probleme izazvane zračenjem.
Nadalje, plodovi aronije prerađuju se kao sušeno voće koje je bogato aktivnim tvarima vitamina P.

Tablica 1. Koncentracije vitamina u aroniji  i  nekim drugim biljkama