Zaštitar koji je smijenio predsjednika
Frank Wills radio je kao zaštitar sa 80 dolara tjedne plaće i da nije te večeri 1972. primijetio selotejpom pričvršćena otvorena vrata na ulazu u sjedište stranke američkih demokrata, živio bi i umro, kao i većina nas, u totalnoj anonimnosti. No Wills, nakon što je uklonio samoljepljive trake, u ponovnoj ophodnji ponovno ih je zatekao te zaključio da su unutra vjerojatno lopovi. Ostalo je povijest, nakon dolaska policije uzročno-posljedični slijed događaja doveo je do američkog predsjednika Nixona, koji je pod optužbom zbog gomile ileganih radnji morao ponuditi ostavku.

Wills, zanimljivo, nikada nije dobio nikakvo odlikovanje niti povišicu. Jedino što je požnjela njegova jednodnevna slava bila je kratka uloga u filmu 'Svi predsjednikovi ljudi' gdje je glumio samoga sebe. Tko bi rekao da će ga 1983. uhititi zbog krađe cipela vrijednih 13 dolara, s obzirom da je završio u totalnoj neimaštini, nakon što je ostavio posao. Umro je 2000. godine.

Klinac koji je ubio Richarda Lavljeg Srca
Richard I obično je portretiran kao samodopadljiv lik koji je proveo većinu svoga života po ratovima. Kada se nije bavio sječom pogana ili osvajanjem tuđe zemlje, vodio je bitke sa svojom braćom i ocem.

No spicanjenog Richarda nije dokusurila četa elitnih ubojica. Ne. Nakon 42 godine života u smrt ga je poslao dječak kojem povjesničari do danas nisu uspjeli otkriti ime, te su ga krstili s Petar, Dudo, John ili Bertran, kako se kome svidjelo, no najvjerojatnije se zvao Pierre Basile.

Neustrašivi je engleski kralj ubio oca i brata u bici, te je nakon pokolja šetao zidovima dvorca. Anali govore da se na zidu pojavio dječak koji ga je smiješno i nespretno pokušao pogoditi strijelom. U prvom pokušaju je promašio, no zatim ga je pogodio u rame. Stvorila se gangrena, liječnici su prognozirali skoru kraljevu smrt te je ovaj pozvao dječaka k sebi i oprostio mu nestašluk. Problem je bio što kraljevi vojnici nisu dijelili velikodušnost svoga zapovjednika. Nakon što je Richard izdahnuo, dječaku su živom ogulili kožu i objesili ga.


Robinja koja je pokorila Azteke
Španjolski konkvistador Hernan Cortes vjerojatno nikada ne bi pokorio Azteke da nije bilo ropkinje Marine. Došao je sa 600 vojnika u aztečku zemlju koja se nalazila na svojem civilizacijskom vrhuncu te premda su imali daleko superiornije oružje, ne bi mogli apsolutno ništa protiv 20 milijuna domorodaca. Marina je bila jedna od djevojaka koju je aztečki kralj dao došljaku kao mali znak pažnje i postala je Cortesova prevoditeljica.

Uz njezinu pomoć španjolska je vojska izbjegla sve zamke prilagođavanja novoj sredini te su na kraju dospjeli do glavnog grada Tenochtitlana gdje je Marina odigrala na kartu drevnog aztečkog proroštva prema kojem bi se njihov bog Quetzalcoatl trebao jednog dana utjeloviti. Objasnila je kralju da je Cortes očekivano utjelovljenje te ga je ovaj pustio u palaču i obasuo darovima i pažnjom. Španjolac je to objeručke iskoristio, izmanipulirao kralja da u sukobima konkvistadora i Azteka zauzme njegovu stranu te taktički pripremio teren za konačno osvajanje glavnoga grada.


Istraživač koji je nabasao na ocean zlata
1886. bila je godina histerične potrage za zlatom u Južnoj Africi. Jedan od ljudi koji su lunjali okolo za žutom rudom bio je i Sors Hariezon. Čovjek je naletio na ogroman komad zlata te priglupo javio vijest ostalima. U roku odmah bio je okružen svim pohotnim grabežljivcima koje je zemlja imala. Kako priča tvrdi, obeshrabren gramzljivom prirodom svojih kolega, Sors je prodao svoju parcelu za 20 dolara i ostavio ekipi da sagradi na njoj čitav grad – Johannesburg.

Neki povjesničari sumnjaju da je Sors stvarno postojao te misle da je riječ tek o urbanoj legendi. U svakom slučaju, da je držao jezik za zubima, danas bi ga njegov komad zemlje učinio jednim od najbogatijih ljudi svih vremena.


Trgovac ugljenom koji je spasio Luja XIV
Polovinom 17. stoljeća francuski trgovac ugljenom Jacquot vratio se navečer u svoju trošnu kolibu s totalno mokrim djetetom u rukama. Objasnio je ženi da ga je spasio od utapanja u bazenu iza kraljevske palače. Kada je dijete došlo k sebi, navodno je počelo ponižavati siromaštvo ukućana, njihovu odjeću i hranu. Nije prošlo dugo i kraljevski su stražari uletjeli u kuću. Bilo je jasno, dijete je bilo budući kralj Luj XIV.

Iako je obijesni klinac obećao trgovcu da će mu dati vagon love, povijest ne pamti je li obećanje i izvršio. Luj XIV ujedinio je razdijeljena francuska područja i pretvorio svoju vladavinu u lakoumno partijanje.