Sjedeći oko logorske vatre Jerković me upitao:

- a što ti očekuješ od svog života?

-          trenutak!

-          a što je trenutak?

-          to je ovo sad! lijepo je i ugodno!

…iako sam cijeli život govorila da mi se važno smijat…živjela sam za trenutke!

Možda nemam bez razloga nick „nabrzaka“…jer sam toliko puta uhvatila Kairosa za njegov čuperak i pustila ga da isklizne.

nemam pojma koliko sam muškaraca imala. Imala sam ih puno manje nego mislim da sam ih imala, ali ipak puno više nego što neki misle da sam imala.

To je dobar podatak! Problem je što nikad ne znamo koga imamo, a koga nemamo….i zato je važna samo jedna stvar…pamtit trenutke

Svi trenutci koje pamtim su lijepi…i zapravo nema ni jednog ružnog…iako su se neki znali događati u „ružnim situacijama“

Isto tako su neki trenutci bili toliko jaki i snažni da sam ih namjerno prekinila …i to je ono što me katkad najviše boli

...iako su moji....možda neke i podjelim s vama...tek toliko da vidite kako ne smijemo propuštat trenutke...

...a najljepše mi je kad grintam :-)))