ponekad činiš pogrešne stvari.... poslije misliš..... moglo je to bolje.... trebalo je drugačije....

pa me pitaš.... ajde reci....

što da ti kažem.... ja ne znam.... meni se ne čini pogrešno.... čak mislim da dobro je.... kad bih smatrala greškom, ne bi me više vidio.... ali ti znaš....

tebi je dobro.... svejedno ti je.... kažeš.... ti ne znaš voljeti.... ti si moja greška.... sve drugo.... sitnica je....

nije svejedno.... čak i sviđa mi se.... sada osjećam još više.... kad ugledam ti osmijeh.... usred tvoje umišljene katastrofe.... sebe takvu.... u tamnim izlozima ogledam se, što sam.... jer voljeti ne znam.... tako kako kažu neki da treba....

čujem.... mekanu pjesmu iz toplog zraka.... dok udišem.... isuviše si blizu....
osjetim.... tihu želju.... kako se provlači u zrakama sutona.... za toplinom čezne.... za dodirima....
vidim.... slike naših tijela.... lelujave na vjetru.... kao iz neke izmišljene priče....

neću ti to reći.... danas ne.... evo slušam.... sad ćeš malo o tvojim pogreškama.... jer tako su ti bitne.... pa ćeš onda kao usput spomenuti moje....

pustit ću vrhovima prstiju da dodiruju mi ruke.... da ih uzmeš i ljubiš i kažeš.... opet.... oprosti što te davim....

reći ću, jesi davež..... ali oprostit ćeš sebi.... da možeš.... da mi je stalo.... da ne znam.... to što mi pričaš....
samo ti znaš..... zašto.... zašto me tražiš nakon dugih putovanja... i zašto vraćaš....  i mene s tobom.... uvijek na ista mjesta.... na početke.... neću reći nemoj.... jer znam o sebi dovoljno.... volim baš ta mjesta.... i malenu konobaricu kad kaže.... gdje ste, dugo vas nije bilo.... odselili u drugi dio grada, zemlje, svemira?

i smijeh njen glasan volim kad joj odgovoriš.... da, da.... ona stanuje na broju 1, a ja na broju 23, jako daleko.... osim toga, izbjegavamo se.... da ne pravimo nered i buku.... kombinacija ova pogubna je.... ona ne podnosi vino.... slabo i mene.... meso joj se gadi.... a možda i ja....

ili neku drugu strahotu ispričaš.... i volim sebe kad kažem.... za ovo ima da mi platiš.... sebe.... za doručak....

ha.... jako smiješno.... ti ne doručkuješ nikad.... stresbabo jedna.... nemaš ti vremena....

ej, pođi gore sa mnom....
o.... nisi li rekla da je dosta i da želiš biti sama....

ma.... samo da ti dam ključ.... znaš.... da ne bi došla u iskušenje.... u neka doba noći da ti banem nenajavljeno.... kao razbojnik s ključem od tvoje kuće....

ako.... ako mi sada učiniš to.... preselit ću se.... doselit ću kod tebe.... pred vrata od stana.... briga me.... ali, sad te vodim doma.... vrećo cementa.... nosim te.....

 

i opet sve nam je smijeh u ovoj noći.... sve je lakoća.... ti koji voliš i priznaješ greške.... ja koja ne znam ljubiti....

i svjetiljke dvije suzom prelomljene....

nemaš pojma kako sam sretan.... zbog tebe, zbog sebe, zbog svega, pa i zbog greške....
stvarno nemam pojma.... ja voljeti ne znam.... dokazivati neću.... niti jednom riječi....
zašto sve sitnice što činimo skupa toliko su bitne.... i zašto sam noćas stisnuta uz tebe.... ti znaš....