I dan je tekao svojim tokom..sve do samog sumraka...A onda je jedno malo lane istrčalo iz šume ,i dotrčalo do težaka koji su se spremali za odlazak svojim kućama..

Vidi ga-poviče jedan mali dječak..otamo je istrčalo.Seljaci se osvrnuše na putu i ugledaše ga..kao stoji nepmično i gleda u njih svojim plavim okicama..

Dječak ga stane zvati.i tepati mu i lane se primakne malo bliže...i kad je dječak pokušao ga dodirnuti..ono se iznenada preplaši i začas nestane u šumi..

Dječak pojuri za njim....brzo je trčao..i po šuštanju granja ispred sebe znao je da mu je još na tragu...

Malo je lane trčalo .koliko su ga slabašne noge mogle nositi...ali je na kraju posustalo...i dječak je vidio kako je zastalo pokraj jedne drvene kućice..

Otkud se samo stvorila ta kućica-pomisli dječak...i tek što je to pomislio..ugleda kraj potoka prekrasnu djevojku...

Bila je to šumska vila..i ona mu je sad mahala rukom ..da joj priđe...

Dječak se dvoumio..ali ipak sramežljivo joj napokon priđe..

Jesi li ti šumska vila,o kojoj mi je pričala moja baka-upita je dječak

Jesam,dječaće moj...ali samo me ti možeš vidjeti..jer ti je duša i srce još tako nevino i čisto..ljudi..ah..oni to više ne mogu..

Zašto-upita u čudu dječak.

Zato jer su zatrovali šumu sa svojim otpacima...dovukli razno smeće..i nije im to bilo dosta ..već su zagadili i moj potočić...vidiš kako je mutan..pa ja nemam odakle se ni vode napiti..-uzdahne tužno šumska vila..dok je spletala vjenac od cvijeća svojim vitkim golim rukama.....

Hoćeš li i meni jedan isplesti-upita je dječak.

Hoću, maleni-reče mu vila,ali ti moraš ispričati u selu što sam ti rekla..i reći ljudima da čuvaju prirodu..inače ćemo mi šumske vile izumrijeti..

Hoću,obeća dječak..a vila mu na glavu postavi vijenac od najljepšeg šumskog cvijeća koji je samo za njega isplela.

I,već kad je dječak stao zamicati putem, vila mu dovikne-Večeras ,kad bude pun mjesec,dođite na čistinu,sva djeca..a možete povesti i roditelje...

Mali dječak požuri u selo,a lane ga je pratilo..jer bilo je to vilinsko lane..pitomo i krotko ....

Navečer,kad se spustila noć ,svi su seljani sazvali satanak .i odlučili da više ne zagađuju šumu,a zatim su se uputili prema velikoj čistini...

Imali su što i vidjeti,,

Na mjesečini su prekrasne vile ,u svojim cvjetnom haljinama,plesale kolo...uz neku umilnu muziku..čak su se i ptice skupile da čuju i gledaju..tu ljepotu..

Tiho,reče mali dječak,mještanima oko sebe..da ih ne preplašimo..vidite ta prekrasna bića...upravo smo im spasili život..i one sada plešu samo za nas...

Dugo su noć,seljaci i djeca gledali vilinsko kolo..a bakice su samo klimale glavom u čudu..znajući da su njihove priče ipak bile istinite..