….obris mog lica na ugašenom monitoru mi je privukao pažnju….crno bijela slika bez nijansi…. Digla sam se i pogledala u ogledalo nakon dugo vremena…. Nisam blijeda….nego jednostavno sam prozirna! …nema čak ni onog crvenila od očala i puknutih kapilara po licu….kako?... pa non stop trčim amo tamo…
Trčim toliko brzo kroz grad…preko grada…oko grada da me ni sunčeva svjetlost ne može sustić?

A meni vrijeme tako sporo ide….Kaže se da najsporije ide vrijeme kad non stop gledaš na sat! E pa još sam u prošlu subotu odlučila da ne gledam na sat…. I kad sam u nedjelju u 9,30 sati izašla van na ulicu i naslonila se na ogradu od Bačvica da zapalim cigaretu…od tada više ne gledam na sat….tek povremeno…..i prolazim kroz neke bezvremenske prostore…gdje nema ni sunca ni svjetlosti…
Upalila sam kompjuter….svoj blog…i gledam…i ne shvaćam što piše….vjerojatno «patetika» kako bi neko rekao….dal' da sve brišem???....ne!

«Tijelo uronjeno u glupost izgubi onoliko svoje težine koliko teži istisnuta glupost» …ovo je valjda iz Kiklopa….nemam pojma..

„Draga Višnja. Danas je tvoj rođendan. Molim te čuvaj mi sina kako god ja čuvam, tvoju djecu!“ … molila sam svoju mrtvu prijateljicu

južina je!

dan poslije

….sjedim na podu…glava na njegovom kauču (dijete leži poslije operacije na tuđem kauču jer ne možemo doć do kuće)…i gledam u njega…slušam kako diše…još je u polunarkozi…al on se ne buni .. ja ga gledam…on je sivozelen! …nemate pojma kako izgleda čovjek nakon 7 sati narkoze…
- a da popiješ tabletu protiv bolova?

…on vrti niječno glavom

-          ma slušaj, nikad ne piješ tablete. Sad si pun sve žive kemije, popij tabletu prije nego počne bolit, jer šta ćemo napravit ako zaboli?

-          ja bi malo čaja!

…oni koji imaju djecu znaju koja je sreća kad dijete traži nešto za jest (ili pit)…u najmanju čikaricu od kave stavim malo čiste juhe i ugrijem na mikrovalnoj …on je samo gucnio…a mi smo u sobi slušali kako se topla juha slijeva niz njegov jednjak i kako sa jakim štropotom pada u želudac….

-          hahaha…ovo ti je ka da smo na izletu pa slušamo slapove neke rijeke – smijem se ja da ne moram razmišljat o tome da već 2 dana nisam zaspala

-          odspavaj i ti malo, prije nego odemo skinit ove boce

-          kako ću spavat kad moram glumit bolničarku?

-          a jadan li sam kad si mi ti bolničarka. Pa ti ni fibru ne znaš izmjerit

-          ma slušaj ti sad mene dobro – već podižem glas – Ja sam najškolovanija bolničarka koji su ti mogao dobit. Imam samo jedan sitan nedostatak, a to je da se apsolutno ne razumijem u medicinu! A kako se ni po osoblja bolnice ne razumi u medicinu, smatraj da si samnom dobro prošao. Ja sam ti zgoditak na lotu!