S tobom bi mogla sve..Rastočiti se, izgubiti se u vrtlogu odsanjanog stvaranja, za kojeg zaboravismo, da je kao zlatna nit, utkano u esenciju naše duše..Ti odmataš moje klupko stvorene putanje, koju sam tako jasno zacrtala, pa onda, eonima omatala oko sebe,skrivajući tu zlatnu tajnu početka..O, kako je divno to tvoje paranje kože moje zmijske košuljice, ulaženje u čahuru moje smaragdno-zlatne postelje..Ne,ti me nisi ostavila u polu-spoznaji,da je spirala kraj i jedan dio vječnosti..Zmija je postala štap, pravac,onaj oslonac i čvrstoća, oko koje se druga zmija obavija..A to je tek početak beskrajnog niza koji kraja nema..Bijah jedno, vječni jedan,postadoh tri, a ti me savi u vječni osam,koji u konačnici, oslobođen stiska smrtnosti, postaje savršen krug..Besmrtno ništa, koje je postojalo prije svega postojanog..Ja sa tobom tajnu čuvam..I saznanje koje samo sa tobom mogu razotkriti..S tobom bih zaista mogla biti sve..Ti si Vječna Majka koja samu sebe kroz sve nas rađa..