..........pjeva Bare........vec sam dugo tu a neke stvari vidin po prvi put...a vidim koliko je toga iza mene bilo ali uzalud..i koliko je oko mene straha laži život koji to nije vidin život koji život traži..vidin zivot koji zivot trazi...sad sad gledam ocima srca sto kuca vidin da san ko zombie bio samo naizgled ziv a ko plesacica na uzetu iznad kaosa lud i uvijek kriv i prvi put znam da stvarno ne san tog silno pritisce dan ja napokon znam da se nemoze sam..da se nemoze sam....i prvi put poptpuno siguran sami nemozemo ni ja i ti uvijek nekog cemo trebati sluziti mi....uu vec dugo sam tu tu ko dijetesce sretan jer nasao sam nju davnu zaboravljenu pravu al pravu istinu u nema vise obmana bahatog ponosa sad vidim sad znam nisam mogao sam niko ne moze sam...zivjet cu zivot zivota vrijedan ne zato sto moram nego zato sta trebam i trebam tebe i ti trebas mene sad znam nisam mogao sam niko ne moze sam ni On ne moze sam...niko ne moze sam...123 izgubljeni..ima nas joos...321 polijetanje...3 2 1 sad.....papiga brbljavo u zlatnom kavezu ocekivajuci komentar bilo kakvi na svoj text...cemu to sve...koga to punis...nesto sto je beskrajno u svojim kapacitetima...dok ostale sutljive ptice okolo lete slobodno...ti u zlatnoj krletci....ajde sad bar zboris lijepo ugodno slatkorjecivo no i dalje mudrujes.,pretjerujes...zivot tebe zivi....dok cekas na cudo..na promjenu...od svega nevidis ni da ti je krletka otvorena al navikao si se na svoj dom al ni ne vidis da tije postao zatvor...izađi slobodno bas kao sto si ušao...neoptereceno nevino...i sam znas sve je receno knjige su napisane...odi u prirodu...odi u divljinu...tvoj dom je svugdje...ono sto je znano nemoze bit tvoj vjecno dom...nek ti stabla nek ti priroda u svojoj tisini svojoj moci oda tajnu...nek oda radosti sapuce u tisini...umirimo se za trenutak i zaboravimo sve stvari koje smo ikada naucili sve stvari koje smo imali svaku predrasudu koju odrzavamo o tome sto stvari znace i koja je njihova svrha.,sjetimo se bez vlastitih ideja.,toga cemu sluzi svijet..mi ne znamo...jednostavno ucinite sljedece umirite se i odlozite sve misli o tome tko ste i tko je Bog.,sve koncepte koje ste naucili o svijetu sve predožbe koke imate o sebi..ne nosite sa sobom niti jednu misao koju vas je proslost naucila niti jedno vjerovanje koje ste ikada naucili prije icega...zaboravite ovaj svijet zaboravite ovaj tijek i priđite potpuno praznih ruku svome Bogu.......copy paste je...al me naucio da previse analiza znaci paraliza.,da previse trazenja svrha znaci sve vise ovrha mom bicu...uzrok posljedica zasto kako....moram priznat da ne znam nista...... i ne zelim znat Oce moj...nista...samo zelim biti...To....Ono....

Intropatija-tbf

svi povici, vijesti, sve je gnjavaža,
sve šarena ambalaža da skrene se pažnja,
sa onog šta je važno, sa onog šta je bitno,
sa onog šta u novini uvik piše sitno,
al čini se, stvar je prirodno takva,
većina je žedna samo kruha i spektakla,
i društvo obilja, kloniranog bilja i mesa,
sitna masa žedna cuge i seksa,
i zabave lake, al utjehe su kratke,
brije, r'n'b i cajke kad su začepljene čakre.

simulirana zbilja puna strasti, atrakcija,
životi su plod tuđih kalkulacija,

a njihov stvaran svijet u stvari nije stvaran
jer je umjetno stvaran, šareni paravan,
iza njega svit prazan, siv ka i duše,
guše me karakteri, hladni frižideri
i vidim perverzne scenarije,
da živi se u strahu i troši na pizdarije,

programirane volje ne znaju za bolje,
misle da je bolje gazit onog tko je dolje,

moć i kontrola pasivne populacije,
dok korporacije spremaju okupacije,

u ime pravde, morala, Boga,
nije bitno koga kad je profit iznad toga,

potribna je sloga, svi u nove bitke
pa medijske vike bude animalne instinkte,
i nije paranoja, nije sprdnja,
u misec dana se može proizvest opća mržnja,
dresura emocija, lukavi naputci,
većina nema život bez daljinskog u ruci,
u svitu punom tuge, nestaju duge,
vozimo se vlakom priko staklene pruge,
a vlakovođe pjene, grče se od napora,
oplođuju kapital, glođu svit poput štakora,
sišu i crpe, oru poput traktora,
uništit će slipo sve šta je lipo,

misle da mogu svemu prikačit broj,
u stvari ne misle oni, to kroz njih misli stroj,

ne znaju, istina nije od faktora
već u dahu lahora, u ruhu od metafora,
nije u dolini već u pustari, divljini,
u spilji iza slapa, klesana u stini,
e oni još više je prekriše, skriše,

tu piše: čovik je ipak nešto više,

može dić se iz blata života od rata do rata,
povuć kočnicu vlaka, izać vanka,
di priroda je sirova,
di čovik nije surogat,
di postoje boje,
tu dođe među svoje

di....idi...samo idi....dalje..dalje...nemisli uvik iste misli....samo budi....u tisini...u tmini....budi svijetlo....merlin carobnjak veli sve preobrazi u svjesnost....odbaci oglođenu kost....budi alkemicar....igraj se....sta bude bice....ti samo budi....ljubav bezuvjetna beskrajna.....bez uvjetovanja...Oče moj.....