PRVA PITANJA POSLJEDNJI ODGOVORI

Boraveći u dječjoj glavi, Bog je Sebe zapitao: “Bih li Ja mogao stvoriti vešega i jačega od Sebe”? I odgovarao, uvrijeđen: “Dakako da bih”.

Onda je, opet u dječjoj glavi, izveo zaključak: “Svemoguć, sam, zato bih mogao. Ali ako sam svemoguć, a ono ispada da nisam ni najači, ni najveći”.

Jedno je vrijeme šutio, razmišljao. “Bi li bilo bolje da sam svemoguć, ali da nisam ni najači, ni najveći”?

Poslije nekoga vremena, opet: “Ako sam svemoguć, riješit ću taj nemogući raskorak kad dođe vrijeme”.

Poslije još nekoga vremena dijete je odraslo i povuklo se u pustinju da na miru razmišlja o odgovoru.

Jednoga dana, već starac, dijete više nije razmišljalo. Odjednom je shvatilo da Bog uvijek samo Sebe vidi i može. Preko kojega god neba preskače, preko Sebe preskače. “Onaj veći i jači, to sam opet Ja”, zaključio je Bog u glavi koja se odrekla misli.

Pojmovnik, redom:

Bog koji pita = dijete koje misli.

Bog koji odgovara = dijete koje zna.

Vesna Krmpotić, MITOLOGIKE, Davnobuduća sadašnjost, još neobjavljena zbirka