Sreća

Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, lijepo odjeven i uredno obrijan, uredno počešljane kose seli u starački dom.
Supruga mu je nedavno umrla i zato mora i on seliti.

Čekao je nekoliko sati, strpljivo, a kad su ga obavijestili da je njegova soba spremna za useljenje prijateljski se osmjehnuo.

Dok se u svojim kolicima lagano kretao prema liftu, opisivala sam mu malu sobu s platnom ispred prozora, koje zamjenjuje zavjesu.
“To je veoma lijepo”, reče on entuzijazmom osmogodišnjeg dječaka, kome su upravo poklonili psića.
“Gospodine Winst, pa još niste ni vidjeli sobu.”
“Kakave to ima veze?”, reče on, “Sreća je nešto, što biraš unaprijed. Je li moja soba lijepa, ne zavisi od namještaja ili dekoracije. To zavisi ponajprije od toga kako ja zapažam stvari. U svojoj sam glavi već odlučio da je moja soba lijepa."

"Takve odluke donosim svaki dan čim se probudim."

"Sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu i brojati dijelove tijela, s kojima imam problema, ili ću ustati i zahvaliti Bogu za one dijelove, koji me još uvijek služe.”

“Svaki dan je poklon za sebe i dokle god mogu otvoriti oči, upirem pogled u novi dan i sjećam se sretnih trenutaka iz svog života.”

“Starost je kao bankovni račun s kojega uzimaš onoliko koliko ti je potrebno.”

“Zato ti savjetujem da na svoj račun sreće stavljaš što više možeš i zahvaljujem ti na saradnji i prilogu na mom računu.”

"Zapamti ova jednostavna pravila za sreću:
1. Oslobodi srce mržnje.
2. Oslobodi glavu briga.
3. Živi jednostavno.
4. Pružaj puno.
5. Ne očekuj previše.

 

Jednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, ispred povorke pojavio se jedan stari čovjek i rekao: "Tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?" Povorka i mladić pogledali su u starčevo srce. Udaralo je istina snažno, ali je bilo prepuno ožiljaka Na njemu je bilo mjesta gdje su komadići bili otkinuti i onih koji su srasli sa srcem, ali nisu potpuno pristajali i bilo je mnoštvo oštećenih završetaka na tim komadićima. Kad su bolje pogledali utvrdili su da u stvari dosta komadića nedostaje.

Ljudi iz povorke počeli su mrmljati među sobom "kako može reći da mu je srce ljepše od mladićeva snažnog i lijepo oblikovanog srca?" Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se vidjevši njegovo stanje. "Mora da se šališ", rekao je starcu, "usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka."

"Da", rekao je starac, "tvoje srce izgleda savršeno ali ne može se niti uspoređivati s mojim. Pogledaj ove ožiljke! Svaki od njih predstavlja osobu kojoj sam dao dio svoje ljubavi. Često mi osoba uzvrati dijelom svog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, imam nekih grubih završetaka. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ovi prazni dijelovi. Ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju sam dao a nije uzvraćena. Dijeljenje ljubavi je rizik. Ipak ljudi se jednog dana mogu vratiti i popuniti prazne prostore na koje čekam, zato se taj rizik isplati."

Mladić je samo pognuo glavu i pridružio se povorci koja se divila starčevu savršenom srcu.

Dogodilo se u jednom dalekom gradu da se rodilo prozirno dijete. Kroz njegove udove moglo se gledati kao kroz zrak ili kroz vodu. Činilo se da su mu kosti i meso od stakla, a kad bi pao, nije se razbio, nego bi mu se na čelu pojavila prozirna kvrga.

Kod njega si mogao vidjeti srce kako tuče i misli kako plutaju kao ribe u bazenu.

Jednom je dječak nepromišljeno izrekao laž, a ljudi su istoga časa na njegovu čelu mogli vidjeti vatrenu kuglu. Kad se ispravio, kugla je nestala. Nikada više u životu nije izrekao ni jednu laž.

Dječak je rastao, postao mladić i zreo čovjek. Njegove je misli mogao čitati svatko. Kad bi ga nešto upitali, mogli su vidjeti odgovor prije nego li je otvorio usta.

Čovjeku je bilo ime Jakov, no ljudi su ga zvali "kristalni Jakov", a voljeli su ga zbog njegove iskrenosti, te bili veoma ljubazni prema njemu.

U onoj zemlji, na žalost, na vlast je došao okrutni tiranin, a s njim je započelo vrijeme nasilja, nepravde i siromaštva za cijeli narod.

Tko bi se bio pobunio, nestalo bi ga preko noći. Pobunjenika je čekalo strijeljanje. Siromasi su proganjani, vrijeđani i ponižavani na tisuće načina.

Ljudi su šutjeli i trpjeli, jer su se bojali posljedica.

No Jakov nije mogao šutjeti. I onda kada nije otvarao usta, njegove su misli jasno govorile: bio je proziran i svu su mu na čelu čitali misli osude i negodovanja zbog tiranovih nepravdi i nasilja. Ljudi su potajno ponavljali Jakovljeve misli i podržavali nadu.

Tiranin je dao uhititi kristalnog Jakova i zapovijedio da ga bace u najmračniju tamnicu.

No tada se dogodilo nešto veoma neobično. Zidovi samice u kojoj je Jakov bio zatočen postali su prozirni, za njima i ostali, a na kraju čak i vanjski zatvorski zidovi. Ljudi koji su onuda prolazili vidjeli su kako Jakov sjedi na svom stolcu, a mogli su i dalje čitati njegove misli, jer je cijeli zatvor postao proziran. Noću se iz zatvora uokolo širila jarka svjetlost, pa je tiranin u palači morao navući zastore da ga ne gleda. No svejedno nije mogao zaspati.

Jakov je i u lancima bio jači od njega, jer je istina jača od svega na svijetu.

Nosač vode u Kini vodu je nosio u dvjema velikim glinenim posudama koje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila cijela.
Cijelim putem prema kući iz oštećene posude je curila voda.
Cijela posuda bila je ponosna na sebe jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, a oštećena se posuda zbog toga sramila. Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: ''Sramim se jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela.'' Nosač joj odgovori: ''Jesi li primijetila da na tvojoj strani cvate cvijeće, a na strani cijele posude ne? Znao sam za tvoj nedostatak i posijao cvijeće na tvojoj strani puta. Svaki si dan to cvijeće zalijevala. Već dvije godine berem to cvijeće i ono mi donosi radost. Kada ti ne bi bila takva kakva jesi, ne bi bilo ni moga cvijeća putem.''

Pouka: Svatko od nas ima nedostataka. Svatko je od nas na neki način oštećena posuda, ali upravo naši nedostaci čine život zanimljivim i vrijednim. Prihvatimo se takvima kakvi jesmo i trudimo se s veseljem tražiti pozitivne osobine naših ukućana, prijatelja i suradnika. Ustanovit ćemo da baš svatko ima nešto dobro u sebi!

 Dok je s uspavanim djetetom na grudima ležala njegova žena spavajući mirno na jednoj polovici kreveta lažni asketa je oko ponoći objavio:
'Vrijeme je da ostavim svoj dom i potražim Boga. Ah, tko me je tako dugo zadržavao ovdje u zabludi'?
Bog mu šapnu: 'Ja', ali uši toga čovjeka bijahu zatvorene.

Čovjek reče: 'Tko ste vi što ste me pokušavate pravili budalom?'
Glas ponovno reče: 'Bog', ali on ne ču.

Dijete dreknu, probudi se i pripi čvrsto uz mater svoju.
Bog zapovjedi: 'Stani, luđače, ne ostavljaj svoj dom' , ali on ne ču.

Bog uzdisaše i jadikovaše: 'Zašto me ostavlja sluga moj i odlazi od mene da bi me tražio?'

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode.
Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."

Vishnu reče svom pobožnom vjerniku:

"Dosadile su mi tvoje prošnje kojima nema kraja. Uslišit ću tri tvoje molitve. Budi siguran da si ih brižljivo izabrao, jer, kad ti ih budem udijelio, više te neću uslišavati." Oduševljeni vjernik nije oklijevao: "Evo moje prve želje", reče, "Želim da moja žena umre da bih se mogao oženiti boljom ženom." Želja mu je bila smjesta ispunjena.Ali kad su prijatelji i rodbina, koji su došli na sprovod, počeli govoriti o vrlinama njegove žene, pobožni je vjernik uvidio da je prenaglio. Zato je molio Vishnua da mu oživi ženu. Ostala mu je još samo jedna želja. Odlučio je da ovaj put ne učini pogrešku jer više neće biti prigode da je promijeni. I zato se naširoko savjetovao. Neki su mu savjetovali da moli za besmrtnost. Ali što će mu besmrtnost, rekoše drugi, ako nema dobra zdravlja. A što će mu zdravlje, ako nema novaca? I što će mu novac, ako nema prijatelja?Prošle su godine a on još nije odlučio što bi izabrao: život, ili zdravlje, ili bogatstvo, ili moć ili ljubav. Konačno reče Vishni: "Reci mi što da te molim?"

Vishna se nasmijao kad je vidio u kakvoj se neprilici nalazi čovjek:"Moli da budeš zadovoljan bez obzira na to što budeš dobio."

Jednoga dana, ne tako davno, na vrata nekog samostana pokucao je seljak iz obližnjeg mjesta. Kad je vratar otvorio teška hrastova vrata, seljak mu sa smiješkom pruži prekrasan grozd. «Brate vrataru», reče došljak, «znaš li ti kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?»
«Ravnatelju samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice.»
«Ne! Tebi sam ga donio!»
«Meni?» ozarena će lica iznenađeni vratar. «Zar si ga baš meni donio?»

«Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć. Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom.» Učinilo mu se da je i sam obasjan rumenilom s vratareva lica. Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: «Zašto ne bih ovim grozdom obradovao našeg gvardijana?!» Uzeo je grozd i odnio ga gvardijanu samostana. Ovaj se iskreno obradovao grozdu. Ali, uskoro se sjetio starijeg bolesnog brata i odlučio: «Odnijet ću ga njemu, neka se malo osladi». Tako je grozd ponovno krenuo dalje. Međutim, nije dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. Ovaj je naime naumio njime obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji oko peći. Brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojega je grozd opet pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovno dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli) i tako je bio zatvoren krug - krug ljubavi.

 

Industrijalac se zgrozio kad je našao ribara koji je ležao pokraj svojeg čamca i pušio lulu.

- Zašto ne loviš ribu?, upitao ga je industrijalac.
- Jer sam za danas dosta ulovio.
- Zašto ne uloviš još više?
- A što bih s ulovom?
- Zaslužio bi više novaca. Onda bi mogao kupiti motor i staviti ga na čamac te otploviti u dublju vodu i uloviti više ribe. To bi ti donijelo novca kojim bi mogao kupiti bolju mrežu. Tako bi imao više ribe i više novaca. Uskoro bi imao toliko da bi kupio dva čamca... čak flotu čamaca. Tada bi mogao biti bogat kao što sam ja.
- I što bi onda radio?
- Onda bi mogao uistinu uživati u životu.
- Što mislite, što sad činim?

ŠTO BI RADIJE IMAO: BOGATSTVO ILI SPOSOBNOST DA UŽIVAŠ?

NAĐENI BOG
(A.B. Šimić)

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
uza te Bog je, uvijek u blizini
u stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu
uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.

 

MOJ BOG
(J. Pupačić)

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli.
Našli smo se tražeći jedan drugog
i našao sam ga u sebi
jer živi u meni i za me
i ja se u njemu radujem.
Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

 

RIZIK JE SMIJATI SE - DA NAS NE SMATRAJU LUDIM .

RIZIK JE PLAKATI - DA NAS NE SMATRAJU SENTIMENTALNIM.

RIZIK JE TRAŽITI POMOĆ - DA NE POKAŽEMO SVOJE PRAVO JA.

RIZIK JE POKAZATI SVOJE SNOVE I IDEJE - DA IH NE IZGUBIMO.

RIZIK JE LJUBAV - DA NAM NE BUDE UZVRAĆENA.

RIZIK JE ŽIVJETI - DA UMREMO.

RIZIK JE NADATI SE - DA NE IZGUBIMO NADU.

RIZIK JE POKUŠATI - DA NE DOŽIVIMO NEUSPJEH.

RISKIRATI MORAMO JER NAJVEĆI JE RIZIK U ŽIVOTU NE RISKIRATI.
ČOVJEK KOJI NE RISKIRA NE NAPRAVI NIŠTA, NEMA NIŠTA I NIJE NIŠTA.
LAGANO IZBJEGNE TRPLJENJE I ŽALOST, NE MOŽE SE UČITI, OSJEĆATI, MIJENJATI SE, RASTI, LJUBITI... ŽIVJETI.
UKLOPLJEN U UVJERENJA ROB JE BEZ SLOBODE.

SAMO ČOVJEK KOJI RISKIRA SLOBODAN JE.

Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje, uči se svađati.

Dijete koje doživljava ravnodušnost, uči se biti osamljeno.

Dijete koje doživljava kritiziranje, uči osuđivati.

Dijete kojemu se često prigovara ne primjećuje da ga okolina voli.

Ako se dijete ismijava, ono uči biti povučeno.

Dijete koje doživljava osramoćivanje, uči se stidjeti samoga sebe.

Dijete koje nema braću i sestre, ne zna što je bratska i sestrinska ljubav.

Dijete koje doživljava toleranciju, uči biti strpljivo.

Ako se dijete ohrabruje, ono se uči samopouzdanju i sigurnosti.

Ako dijete doživljava pohvalu, ono uči primjećivati i cijeniti dobro.

Dijete koje doživljava poštenje, uči se biti pravedno.

Ako dijete živi sa sigurnošću, ono se uči povjerenju.

Ako dijete doživljava odobravanje, ono se uči biti zadovoljno sa sobom.

Dijete s kojim se razgovara uči razmišljati.

Dijete koje doživljava da se roditelji vole uči da je obitelj zajednica ljubavi.

AKO DIJETE ŽIVI SA PRIHVAĆANJEM I PRIJATELJSTVOM, ONO UČI PRONALAZITI LJUBAV U SVIJETU.

OČE NAŠ

NEMOJ REĆI OČE, AKO SE SVAKI DAN NE PONAŠAŠ KAO SIN.

NEMOJ REĆI NAŠ, AKO ŽIVIŠ IZOLIRAN U SVOJOJ SEBIČNOSTI.

NEMOJ REĆI KOJI JESI NA NEBESIMA, AKO MISLIŠ SAMO NA ZEMALJSKE STVARI.

NEMOJ REĆI SVETI SE IME TVOJE AKO PSUJEŠ I SPOMINJEŠ BOŽJE IME UZALUD.

NEMOJ REĆI DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE AKO NE STVARAŠ MIR NA ZEMLJI.

NEMOJ REĆI BUDI VOLJA TVOJA, KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI, AKO NE PRIHVAĆAŠ BOŽJU VOLJU I KAD JE TEŠKO.

NEMOJ REĆI KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS AKO SE NE BRINEŠ ZA GLADNE, BESKUĆNIKE I NEPROSVJEĆENE.

NEMOJ REĆI OTPUSTI NAM DUGE NAŠE AKO NISI SPREMAN OPROSTITI DRUGIMA POGREŠKE, UVREDE,OMALOVAŽAVANJA, RUGANJE, PONIŽAVANJE…

NEMOJ REĆI I NE UVEDI NAS U NAPAST AKO IMAŠ NAMJERU OSTATI U GRIJEHU ILI DALJE GRIJEŠITI.

NEMOJ REĆI NEGO IZBAVI NAS OD ZLA AKO SE NE BORIŠ PROTIV ZLA.

NEMOJ REĆI AMEN AKO JOŠ NISI SHVATIO MOLITVU OČE NAŠ.

http://split.hbk.hr/katehetski/kateheze/price/oce_nas.html