Sva ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je strašljiva! To je tragedija svijeta...
Škrti umjetnik
Gesen je bio monah umjetnik. Uvijek je nastojao dobro naplatiti svoj posao unaprijed a cijene su mu bile visoke. Zbog toga je došao na glas kao škrti umjetnik.
Jednom je od njega sliku zatražila jedna gejša.
– Koliko mi možeš platiti? - upita ju Gesen.
– Koliko god zatražiš, odgovori mu djevojka. – Želim te gledati dok slikaš.
Određenog je dana Gejša pozvala Gesena. Pripremila je gozbu u slavu svog sveca zaštitnika. Gesen je prefinjenom vještinom naslikao sliku. Kada je završio zatraži za nju najveću moguću sumu.
Gejša mu je platila traženi iznos. Potom se okrenula slici svog sveca i rekla: – Ovog umjetnika zanima samo novac. Njegove slike jesu lijepe ali je njegov um nečist. Bit će da ga je novac pokvario. Djelo tako nečistog uma ne zaslužuje biti izloženo. Možda će biti dobro da mi oslika podsuknju i to je sve.
Skinula je suknju i zatražila od Gesena da naslika još jednu sliku. Ovog puta na pozadini njene podsuknje.
– Koliko ćeš mi to platiti? - Upita je Gesen.
– Koliko god zatražiš, odgovori gejša.
Gesen odredi nevjerojatno visoku cijenu, naslika sliku kako je naručeno i ode.
Tek kasnije je otkriveno zašto je Gesen toliko želio novac.
U njegovu je kraju često vladala glad, pogubna za sirotinju. Bogati im nisu htjeli pomoći, pa je Gesen imao tajno skladište za rižu, kojeg je uvijek držao punim za slučaj gladi.
Zatim, put koji je vodio od njegovog sela do narodnog svetilišta je bio u jako lošem stanju. Putovanje njime bilo je neudobno za prolaznike. Želio je napraviti bolji put.
Njegov je učitelj napustio tijelo ne znajući njegovu želju da sagradi hram, kojeg je Gesen želio izgraditi baš njemu u čast.
Kad je ostvario svoje tri želje, bacio je sve svoje kistove i slikarski pribor i povukao se u planine. Nitko nikad više nije vidio niti jednu njegovu sliku
Jednom je od njega sliku zatražila jedna gejša.
– Koliko mi možeš platiti? - upita ju Gesen.
– Koliko god zatražiš, odgovori mu djevojka. – Želim te gledati dok slikaš.
Određenog je dana Gejša pozvala Gesena. Pripremila je gozbu u slavu svog sveca zaštitnika. Gesen je prefinjenom vještinom naslikao sliku. Kada je završio zatraži za nju najveću moguću sumu.
Gejša mu je platila traženi iznos. Potom se okrenula slici svog sveca i rekla: – Ovog umjetnika zanima samo novac. Njegove slike jesu lijepe ali je njegov um nečist. Bit će da ga je novac pokvario. Djelo tako nečistog uma ne zaslužuje biti izloženo. Možda će biti dobro da mi oslika podsuknju i to je sve.
Skinula je suknju i zatražila od Gesena da naslika još jednu sliku. Ovog puta na pozadini njene podsuknje.
– Koliko ćeš mi to platiti? - Upita je Gesen.
– Koliko god zatražiš, odgovori gejša.
Gesen odredi nevjerojatno visoku cijenu, naslika sliku kako je naručeno i ode.
Tek kasnije je otkriveno zašto je Gesen toliko želio novac.
U njegovu je kraju često vladala glad, pogubna za sirotinju. Bogati im nisu htjeli pomoći, pa je Gesen imao tajno skladište za rižu, kojeg je uvijek držao punim za slučaj gladi.
Zatim, put koji je vodio od njegovog sela do narodnog svetilišta je bio u jako lošem stanju. Putovanje njime bilo je neudobno za prolaznike. Želio je napraviti bolji put.
Njegov je učitelj napustio tijelo ne znajući njegovu želju da sagradi hram, kojeg je Gesen želio izgraditi baš njemu u čast.
Kad je ostvario svoje tri želje, bacio je sve svoje kistove i slikarski pribor i povukao se u planine. Nitko nikad više nije vidio niti jednu njegovu sliku
Priča jedne svijeće ...
Zapalili ste me i gledate moje svijetlo. Radujete se jasnoći i toplini
koju darujem. Veselim se da mogu gorjeti za vas. Da nije tako,
ležala bih u nekoj kutiji bez koristi. Smisao dobivam tek kada gorim.
Ali, dobro znam, sto duže gorim, to kraća postajem, to se više bližim svome kraju. «Izgorjela je» reći čete, a ono sto je ostalo vi čete baciti.
Znam, za mene postoje dvije mogućnosti: Ili da ostanem u kutiji
u tami, ili da gorenjem postajem kraća. Dajem sve u korist svijetla, a time dovodim samu sebe kraju. Ipak ljepše je ako mogu nešto dati...
Gledaj, isto je tako s ljudima! Ili se povuku, ostajući sami za sebe i sve je hladno i prazno; ili se približe ljudima i daruju im od svoje topline i ljubavi i onda život dobiva smisao. Ali, znaj i to da za ovo moraš dati nešto od sebe samog, nešto od svoje radosti, od svoje srdačnosti, od svog smijeha, možda nešto i od tuge. I ne trebaš bojažljivo razmišljati
o tome kako ćeš sačuvati samo sebe. Mislim da samo onaj ko druge veseli postaje sam veseliji. Samo onaj tko je svijetlo drugima, sam će primiti svijetlo. Što više goriš za druge to ce svjetlije biti u tebi samom.
Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se boje biti
ovdje za druge, žale se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još uvijek nisu shvatili ovo: Jedno jedino svijetlo koje gori, veće je i vrednije nego sva tama svijeta.
Dopustite dakle da vas malo ohrabrim, ja, mala svijeća.
koju darujem. Veselim se da mogu gorjeti za vas. Da nije tako,
ležala bih u nekoj kutiji bez koristi. Smisao dobivam tek kada gorim.
Ali, dobro znam, sto duže gorim, to kraća postajem, to se više bližim svome kraju. «Izgorjela je» reći čete, a ono sto je ostalo vi čete baciti.
Znam, za mene postoje dvije mogućnosti: Ili da ostanem u kutiji
u tami, ili da gorenjem postajem kraća. Dajem sve u korist svijetla, a time dovodim samu sebe kraju. Ipak ljepše je ako mogu nešto dati...
Gledaj, isto je tako s ljudima! Ili se povuku, ostajući sami za sebe i sve je hladno i prazno; ili se približe ljudima i daruju im od svoje topline i ljubavi i onda život dobiva smisao. Ali, znaj i to da za ovo moraš dati nešto od sebe samog, nešto od svoje radosti, od svoje srdačnosti, od svog smijeha, možda nešto i od tuge. I ne trebaš bojažljivo razmišljati
o tome kako ćeš sačuvati samo sebe. Mislim da samo onaj ko druge veseli postaje sam veseliji. Samo onaj tko je svijetlo drugima, sam će primiti svijetlo. Što više goriš za druge to ce svjetlije biti u tebi samom.
Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se boje biti
ovdje za druge, žale se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još uvijek nisu shvatili ovo: Jedno jedino svijetlo koje gori, veće je i vrednije nego sva tama svijeta.
Dopustite dakle da vas malo ohrabrim, ja, mala svijeća.
SUŠA
Prije nekoliko godina jedan grad bio je pogođen sušom koja je prilično osakatila usjeve. Kako je suša potrajala, ljudi su se počeli brinuti da neće biti u mogućnosti preživjeti financijski slom.
Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo da zatraži obližnje indijansko pleme da izvedu ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili da zatraže "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo.
Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo k svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?"
"Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac.
"A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"
Gradsko vijeće se sastalo i odlučilo da zatraži obližnje indijansko pleme da izvedu ples za kišu. Pleme se složilo, plesalo, no suša je trajala i dalje. Vijeće se ponovno sastalo. Ovaj put su odlučili da zatraže "znanstvenog čudotvorca" da dođe u njihov grad i donese vodu koju trebaju. On je došao sa svojim čudotvornim strojem i raspršio milijune malih kapljica u zrak. Ljudi su pretraživali nebo kako bi pronašli i najmanji trag oblačku, no oblaka nije bilo.
Napokon, vijeće je zatražilo ljude iz grada da se okupe zajedno i mole u najvećoj gradskoj crkvi. Nakon nekoliko sati molitve svi su napustili crkvu tražeći oblake na nebu. Niti jednog oblaka nije bilo. Jedno dijete se okrenulo k svom ocu i upitalo: "Tata, jesu li ljudi zaista vjerovali da će nam Bog poslati kišu?"
"Vjerujem da jesu sine" odgovorio je otac.
"A kako to da onda nitko nije ponio kišobran?"
Vjenčanje u kratkim hlačama
Neki se mladić trebao oženiti, ali sve do večeri uoči svadbe nije bio isprobao odijelo. Obitelj se užasnula kad se ispostavilo kako su mu hlače predugačke za cijelih pet centimetara. No mladoženja je izjavio kako mu to uopće nije važno i otišao je spavati.
Negdje oko ponoći, probudi se njegova sestra, sva u brizi oko hlača. Odšulja se u njegovu sobu, odreže suvišnu dužinu, uredno porubi nogavice, i vrati se zadovoljna u postelju.
Oko trti sata digne se majka; oka nije mogla sklopiti od brige. Uvuče se u sinovljevu sobu, odreže pet centimetara hlača, obradi rub i ode tiho natrag na počinak.
U šest sati ustane baka. Iskoristi priliku dok joj unuk još spava, pa učini kao i prethodne dvije brižne osobe...
Negdje oko ponoći, probudi se njegova sestra, sva u brizi oko hlača. Odšulja se u njegovu sobu, odreže suvišnu dužinu, uredno porubi nogavice, i vrati se zadovoljna u postelju.
Oko trti sata digne se majka; oka nije mogla sklopiti od brige. Uvuče se u sinovljevu sobu, odreže pet centimetara hlača, obradi rub i ode tiho natrag na počinak.
U šest sati ustane baka. Iskoristi priliku dok joj unuk još spava, pa učini kao i prethodne dvije brižne osobe...
Istinita priča
Jedne noći, u 23:30, Afro-Amerikanka starije dobi stajala je pored autoputa za Alabamu pokušavajući se sakriti od snažne kiše. Auto joj se bio pokvario i očajno je trebala prijevoz. Mokra do kože, odlučila je stopirati slijedeći auto. Mladi bijelac stao joj je kako bi joj pomogao - očito ne mareći za rasnu diskriminaciju i sukobom obilježenu 1960. godinu.
Čovjek ju je odveo na sigurnost, pomogao joj da pronađe mehaničara i odveo je na Taxi. Činilo se da je bila u velikoj žurbi! Zapisala je njegovu adresu, zahvalila mu i odvezla se. Prošlo je sedam dana od tog događaja i poštar je pokucao na čovjekova vrata. Na njegovo iznenađenje, dobio je veliku televiziju u boji.
Specijalno pismo je bilo u privitku. Bilo je napisano :
"Puno Vam hvala što ste mi pomogli na autoputu one noći. Kiša je promočila ne samo moju odjeću nego i moj duh. Tada ste Vi došli. Zbog Vas, uspjela sam stići do supruga na samrti tik prije nego je umro. Bog Vas blagoslovio što ste mi pomogli i što nesebično služite drugima.
Sa štovanjem,
Gospođa Nat King Cole "
Čovjek ju je odveo na sigurnost, pomogao joj da pronađe mehaničara i odveo je na Taxi. Činilo se da je bila u velikoj žurbi! Zapisala je njegovu adresu, zahvalila mu i odvezla se. Prošlo je sedam dana od tog događaja i poštar je pokucao na čovjekova vrata. Na njegovo iznenađenje, dobio je veliku televiziju u boji.
Specijalno pismo je bilo u privitku. Bilo je napisano :
"Puno Vam hvala što ste mi pomogli na autoputu one noći. Kiša je promočila ne samo moju odjeću nego i moj duh. Tada ste Vi došli. Zbog Vas, uspjela sam stići do supruga na samrti tik prije nego je umro. Bog Vas blagoslovio što ste mi pomogli i što nesebično služite drugima.
Sa štovanjem,
Gospođa Nat King Cole "
bglavac
edin.kecanovic
