Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav.

Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nijedan čavao nije zakucao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao: 'Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.'

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:

'Dobro si to napravio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su te spremni saslušati, podijeliti tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.'

Pripazi i ti da ostavljaš što manje rupa na ogradama osoba koje voliš!