Čovjeka budi zvono od kućnog ulaza.
Kada je čuo trgnuo se i skočio je sa kreveta. Pored kreveta je imao kućne papuče i obukao je samo lijevu i na sebe prebacio kućni ogrtač. Čovjek nije shvatio da je noć i da su gluho doba noći ali ipak je upalio svjetlo.

Otvara vrata i kroz veliko zijevanje čovjeku pred vratima kaže - molim!
Pred vratima je bio "poštar" u ruke mu predao neku kutiju manju i klimnuo je glavom i okrenuo se i krenuo u svojem smjeru.

Čovjek kaže - hvala - u sebi razmišlja da ne zna kada je naručio neki paket.
Na glas priča sam sebi - nadam se da nije ona kutija iz filma: Gospodari pakla.
Zatvara vrata i ulazi u dnevni boravak u kojem pali svjetlo i kada se okrenuo prema omiljenom mjestu na kojem sjedi u crnoj fotelji. Ostane bez daha u njegovoj fotelji sjedi isti poštar koji mu predao paket prije nekoliko sekundi i vidio je da poštar odlazi i zatvorio je vrata do kojih odlazi provjeriti i jesu vrata su zatvorena, kratko pogledom okreće oko sobe svi prozori zatvoreni.

Čovjeka hvata strah i panika ali mu uskraćuje trenutke paranoje poštar koji mu progovara i kaže: sjedni i budi miran bez straha "ne boj se".
Čovjek sjeda na trosjed i poštar mu kaže:
Sada otvori paket koji sam ti predao.
Čovjek uzima paket i otvara i prije nego je cijelog otvorio iz paketa cijelu sobu obasja velika nezamisliva svjetlost.
Čovjek gleda oko sebe i vidi broj koji ne može da izgovori i mjesto koje ne može da opiše tu ljepotu i anđele koji su bili u velikom broju i svi su bili u bijelom.
Pred čovjeka dolazi anđeo krupnog čvrstog izgleda i duge zlatne kose i reče:
Slijedi me!

Posjeti autor na:

Slideshare

Posjet autor na:

Carrd