Noć je .Kasni su sati. Lampa na stolu još gori. U staroj fotelji, kraj toplog kamina, starac sjedi i misli. U kutu sobe, na zidu, ura minute i sate broji. Odavno je ponoć prošla.  Umoran je. Trebao bi leći. Vani vjetar zavija i kiša pljušti. Baš tako nekako i on se osjeća u duši. Na stolu pismo, pero na njemu leži. Adresa na sina glasi, u tuđini. Slova su sitna, drhtavom rukom napisana. U pismu, sa par riječi njegova oporuka. Nema što dati. Kuća je stara, samo da se ne sruši. U njoj nema vrijednih stvari. Komadi namještaja , klimavi, pohabani. Izblijedjele fotografije u drvenoj kutiji. Na njima sveci i neke osobe iz daleke prošlosti. Baš ništa za dati. Starac se trgne iz misli. Sjeti se knjige na polici. Biblija. Stranice požutjele , u raspadu. Pomisli:" To ću mu dati. Nek radi i živi po Božjoj riječi. Cijelo bogatstvo u tome  leži." Osmjeh se na izboranom licu pojavi." Sutra ću poslatiti poštom", reče zadovoljno sebi. Ugasi lampu na stolu i ode leći. U kaminu još vatra gori. Po prozoru padaju kapi kiše, tiho,  umirujuće.