Od kako zna za sebe mrzi je. Od kako zna za sebe stidi se nje. Majka mu je radila kao kuharica u jednoj školi blizu njegove kako bi prehranila svoje dijete. Kada je došao iz skole zamolio ju je da nikada ne dolazi u školu jer bi njegovi prijatelji počeli da ga izazivaju.

Majka je šutjela, bila je uvrijeđena. Narednog dana krenuvši sa posla majka je vidjela da je njen sin zaboravio pernicu i otišla je u školu..

Kada su opazili ženu sa jednim okom djeca se počeše smijati. Majka je tražila svoje dijete koje se sakrilo. Dala je pernicu jednoj ljubaznoj ženi koja joj je prišla i sakrila je od te djece. Vratila se kući i čekala svoje dijete...

Došao je kući i izderao se na nju, rekao joj riječi koje će njegova majka a i on pamtiti do kraja života, a to je;  "volio bih da umreš, da te nema..." 

Majka je šutjela, plakala.. Nije ga bilo briga za njene osjećaje.. Samo je želio da ode od nje. Marljivo je učio i tako i bi. Otišao je u Singapur, tamo je napravio kuću, oženio se, dobio djecu i napokon bio zadovoljan svojim životom. Sve dok jednog dana majka mu nije došla pred kuću. Njegova djeca počeše vrištati, a on joj reče, zbog čega je dolazila i neka odmah ode. Majka  je kao i svaki put šutjela....

Godine su prolazile i jednog dana provjeravajući poštu ugledao je pismo na kojem ga pozivaju na porodični skup. Rekao je svojoj ženi da ide na poslovno putovanje.... Konačno je došao u svoj rodni kraj i iz čiste radoznalosti udje u kuću.

Kada tamo na stolu pismo majke u kojem piše;

"OPROSTI  ŠTO SAM TI IKADA  NANIJELA ZLO, OPROSTI ŠTO SAM TE OSRAMOTILA PRED PRIJATELJIMA, OPROSTI ŠTO SAM TI PREPALA DJECU...JA SAM BOLESNA, LEŽIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVJEROVATNIJE NEĆU SE NIKADA NI DIĆI....ALI AKO NE ZNAŠ, KAO MALI DOŽIVIO SI SAOBRAĆAJNU NESREĆU...OSTAO SI BEZ OKA.

NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DIJETE KAKO ODRASTA BEZ OKA, DA MU SE SMIJU KAO ŠTO SU SE MENI SMIJALI...DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA POSMATRAŠ SVIJET MOJIM OKOM... OPROSTI JOŠ JEDNOM....