Nikada nisam pratila modne trendove. Izbjegavala sam razne "inove" i "must have-ove" svih sezona, grozila se (čak i na glas) djevojaka koje su poput pingvina hodale gradom počešljane jednako, sa jednakim torbama i remenjem, u odjeći jednakih krojeva i boja, u istoj obući.

Uvijek sam voljela nositi sebe, kombinirati boje i dodatke po vlastitom nahođenju, i pazila da moja odjeća bude odraz moje osobnosti, ali i poštovanja prema događajima, mjestima i prilikama za koje se odjevam.

Čak sam se svojevremeno kad su apsolutni hit bile ušpičene bordo čizme i bordo pripijeni kaputi od umjetne kože, javno u svojim člancima (bila sam pisala za jedan studentski portal), zgražala nad "ružnoćom" boje i nepraktičnosti cipela što su zaustavljale cirkulaciju u stopalima i nožnim prstima, usuđujući se takvo što etiketirati "vještičjim lookom":)

Jedva sam izbjegla presudu zbog modne hereze i drskosti da prosvjedujem protiv jedne od tekovina modernog svijeta i nazora.;)

Onda je došla sezona ljubičaste, prema kojoj sam oduvijek gajila simpatije. Najgore od svega što je ljubičasta došla u kombinaciji sa retro lookom-pufastim rukavima, okruglim kragnama i balon suknjama, kaputićima i haljinama, u maniri mode sa dvora. A puf rukavići i okrugle kragne (Nebo nek mi je svjedok) oduvijek su bile moje slabe točke u bilo kojoj kombinaciji.

Sve je počelo sa jednom predivnom ljubičastom tunikom, u tonu ljubičice i daškom roza boje, rezanom ispod grudi, i svilenom vrpcom, koja se na prsima vezala u mašnu.

Zatim sam naišla na preslatku ljubičastu vesticu, mekanu poput oblačka, kratkih puf rukava, također sa svilenom vrpcom ispod prsa. Kupila sam i sjajnu košulju za posao-ljubičastu sa tamnim prugicama.

Na rasprodaji sam ugledala ljubičaste čizme, visoke, lakaste-baš za mene, i taj isti tren sam vidjela na njima svoje ime...:)

U jednom trenu sam se uhvatila da  po dućanima  pokušavam pronaći jednu lijepu vunenu ljubičastu tuniku, identičnu onoj što sam je dan prije (kroz prozor na tramvaju!) uspjela snimiti na djevojci u gradu...

Malo po malo, za jednog zakletog protivnika mode i pomodarstva, napravila sam lijepu ljubičastu kolekciju u svom ormaru.

Priznajem da su pore ljubičastog ludila nesumnjivo probile i zaokupile moju modnu (ne)svijest. Možda je to znak da starim, a  možda je to samo ironija sudbine i podsjetnik na onu staru - "Nikad ne reci nikad, pa ni tada".

Ipak jutros, na putu za posao, sretnem mladu djevojku, teen, mislim da je bila punkerica ili emačica. I odmah skužim na njoj ljubičastu palestinku!!!! Na jednoj alternativki, a poznato je da su barem alternativci oduvijek bili dosljedni svojoj filozofiji nepokolebljivog stava, i apsolutnog otklona od mainstream tijekova bilo koje vrste.

Ljubičasta palestinka. Doista modni paradoks. I lijepo je izgledala.

A ljubičasto se i dalje ne miče sa izloga, dapače, čak su i sami natpisi na izlozima poljubičastili.

Nek nam dugo živi ljubičasta!:)